Sjećanje: Semka Sokolović-Bertok

Semka Sokolović-Bertok je bila velika jugoslovenska glumica.

Rođena je u Sarajevu 22. decembra 1935. godine. Otac je preminuo kada je Semki bilo tri godine, pa je odrastala uz sestru Bademu i majku Abidu. Život bez oca bio je težak i majka je šivala kako bi prehranila djecu nakon očeve smrti.

Majka je imala veliki utjecaj na Semku, a bila je vesela i darovita žena. Vješto je oponašala ljude, a lijepo je i pjevala. Šivajući je znala pjevati bosanske sevdalinke, a bila je velika ljubiteljica pozorišta i stalno pretplaćena na ložu 19. Prijateljevala je sa glumicama Azaelom i Jolandom Đačić. U pauzama predstava je vodila Semku i Bademu sestrama Đačić u garderobu. Tada se rodila ljubav sestara Sokolović prema teatru. Sestra Badema će kasnije postati operska primadona u zagrebačkom HNK.

Još kao dijete Semka je osmišljavala pozorišne predstave i pravila kostime. Prvi glumci i gledaoci su bila djeca i roditelji iz komšiluka. Poduzetna Semka je naplaćivala stolice roditeljima koji će gledati svoju djecu, a od zarađenog novca je sa drugaricama kupovala ulaznice za kino. Na osnovu pogledanih kino predstava djeca su osmišljavala svoje predstave kojima su opet zarađivali novac za nove kino ulaznice.

Mlada Semka sebe nije vidjela u glumačkim vodama već je željela postati advokatica, odnosno radnica u drogeriji gdje su žene “lijepe, čiste, našminkane i mirišu”.

Tokom srednje škole bavi se mačevanjem ali od ovog sporta odustaje zbog povrede. Ostaje privržena ljubavi za šaha, fudbal i veslanje.

Po udaji ju je suprug zarazio bridžom u koji će se zaljubiti i godinama sa suprugom svakog četvrtka odlaziti na partiju bridža. Ova igra neće joj biti samo hobi jer će s vremenom osvojiti i brojne turnire u bridžu. Osim uspjeha u bridžu zavidne je uspjehe ostvarila i u igranju šaha jer je osam puta osvajala naslov šahovske prvakinje Hrvatske.

Poslije položene velike mature, 1953. godine, Semka se odlučila okušati na prijemnom ispitu glumačke akademije. Na čelu ispite komisije bio je Branko Gavella. Semka je pripremila Smrt Smailage Čengića – “Harač”, i pojavila se pred komisijom. Vidjevši kako se jedan od članova komisije napinje ne bi li je bolje čuo Semka mu je ispunila želju riječima: “Ako gospodin hoće čuti, onda će čuti.” Poslije toga se dugo pričalo da je cijela Akademija orila od Semkine glasne izvedbe, što je ostavilo dobar dojam na komisiju i Semka je primljena na Akademiju.

Ubrzo nakon Akademije Semka je odigrala značajne uloge u teatru od kojih su ostale upamćene uloga Anke u djelu Krležinom “Kraljevu” te uloga Ane Petrovne u “Drami bez naslova”.

Cijeli svoj radni vijek Semka Sokolović-Bertok je provela u Dramskom kazalištu Gavella gdje je glumila punih 40 godina. Ipak, na proslavu 50 godina pozorišta u kojem je provela 40 godina nije pozvana, a zašto nikada nije saznala.

Semka je bila udata za sportskog novinara Marija Bertoka kojeg je upoznala u zagrebačkom šahovskom klubu kada je imala 25 godina. Prema vlastitim riječima istu veče kada ga je upoznala, pruživši ruku, pomislila je: “Ovo će mi biti muž”. Te ju je večeri Mario pratio kući i Semka mu je tada pred haustorom rekla: “Znate, nemojte se ljutiti, ali vi ćete biti moj muž.” Mladi Bertok odgovorio je tada: “Nemojte se vi ljutiti, ali ja se ne kanim ženiti.” Buduća supruga mu je na to odgovorila: “Ne kanim se ni ja udavati, ali kada do toga dođe, to ćete biti vi.” Veza je počela, a na brak se čekalo osam mjeseci. Rodila je sina Marija.

Osim kazališta, Semka je glumila i velikom broju filmova. U bosanskohercegovačkom kandidatu za filmsku nagradu Oscar “Kod amidže Idriza” je odigrala glavnu i jednu od svojih najboljih uloga. Za sjećanje je i uloga u najboljem jugoslavenskom hororu “Variola Vera”. Glumila je i u mnogim popularnim televizijskim serijama.

Žalila je što nije imala priliku glumiti Cyrano de Bergeraca, koji je za nju bio najromantičniji lik u književnosti.

Semka Sokolović-Bertok je preminula 4. marta 2008. godine u Zagrebu od posljedica moždanog udara.