Zašto se grad pojavljuje u snu.
Kao da je u snu sačuvan,
odlomljen kamen
iznad povijesne provalije.
U kratkom filmu Paris Sarajevo 1900 književnica Jasna Šamić povezuje slike svojih gradova na prijelomu epohe. U toj poetičnoj naraciji, gube se obrisi razlike i sve postaje slika jednog Grada. Čas pomisliš da je to Sarajevo, ali već u idućem kadru pojavi se detalj po kojem prepoznaješ Paris.
I premda se u priči koja prati slike govori o povijesnim događajima, o dolasku austrougarske vlasti u Bosnu, ipak od čitavog filma pamtim taj dio o dervišima i njihovim ritualima na brežuljcima ponad grada, o grmovima ruža koji podsjećaju na raj, na povezanost grobova i tih vrtova koji govore o dualizmu sreće i tuge. I to da stanovnici stoljećima žive u tom usporenom ritmu, kao da plutaju između sna i stvarnosti, to je dirljiv trenutak, to je prepoznavanje. Zašto se grad pojavljuje u snu. Kao da je u snu sačuvan, odlomljen kamen iznad povijesne provalije..
piše: Darija Žilić