Šta se čeka ideolozi i intelektualci? I vi dišete isti zrak. Hoće li neko ozbiljno progovoriti o tom prilično presudnom životnom problemu ili ćemo zauvijek zašutjeti. Nikad nije kasno doći pameti.
piše: Nermin Čengić
Pa, šta ima? Ništa, je l’? Vala ni kod mene. Ustvari, ima – gluposti i dosade. Gdje god pogledaš isto. Naravno, tu su i glad i blokirani bijes i nesigurnost u više varijanti ali, podvlačeći neku crtu, na kraju se ispostavi da je pusta dosada osnovna prezentacija aktuelnog društvenog trenutka. A dosada rijetko nastupa bez gluposti.
Da, može se unedogled pričati o ‘globalnom’ Kusturici koji, nakon mnogo peripetija i dvoumljenja na koju stranu da krene, odluči da izabere neimarstvo, pa zašao po kamenjarima da se ukleše za vijeke vjekova. Kida, taj brutalni ‘hajlender’, sve kamen po kamen i ponovo zaziđuje po svojoj svetoj zamisli. Ali to smo već gledali u 2012. godini, tako da je Kusturica, jedan od do sada najzabavnijih pajaca, skupio tek nula bodova aktuelne zanimljivosti.
Dalje, svemirski Dodik je uporan da se pokaže bitnim delijom, ali ga je Nikolić vojvoda Tomislav već davno prekrižio. Više nema Borisa da položi žrtvu i posjede te glomazne laktaške guzove u ložu Marakane. Narodni pjesnik je već ispjevao takvima – ko bi gori sad je doli. Milorad bi, naime, da se još malo pita o Kosovu i Metohiji (skraćeno Kosovo), inače mnogopriznatoj državi Kosovo, s kojom on, izuzmemo li da je rođen i u njoj, nema ama baš ništa drugo, pogotovo danas kad najpoznatije tri skraćenice na svijetu – SAD, UN i EU, na Kosovu već utvrđuju svoje finansijske pozicije, na već ranije utvrđenim političkim. Međutim, avaj, niko ne zarezuje Mileta ni nula posto, a toliko je zaradio i od nas u ovom krugu bosanskohercegovačke introspekcije. Još odzvanjaju trube novogodišnje astrološke epizode u Dodikovom, od dva entiteta Bosne i Hercegovine. Potpuno suvišan, Dodik je prestao biti i zabavan, pobijedile ga astrološke prognoze.
A u drugom od dva bosanskohercegovačka entiteta, najviše se priča o novom otkriću (novom barem dvije godine), kojim se nastavlja svjedočiti silnim naporima Dragana Čovića, da ostavi dubok trag u arhitektonskoj istoriji civilizacije. Čović, jedan od glavnih optuženika za upropaštavanje Bosne i Hercegovine, tako je, zahvaljujući svojim nadnaravnim moćima, skrenuo tok rijeke Radobolje, a svi mi jako dobro znamo ko ima takve sposobnosti. Imali smo mi i previše bogova i proroka od početka Sjećanja, a biće ih još ako-bog-da, pa nam je Draganče sa svim svojim trikovima i magijom, sasvim dosadna tema.
Sad bi trebalo reći i koju oko Bošnjaka, jer bi se inače mogli pozvati na islamofobiju ili diskriminaciju. A šta o njima reći? Vidi im intelektualce i sve ti je jasno. Nedžad Latić se brani da ne može ‘šest rečenica sastaviti’, a Enver Kazaz zbunjuje i najpažljivijeg interesenta. Dok je sramotno gledati Latića kako ne zna odakle bi počeo, još veća jeza te uhvati od Kazaza, koji, prema vlastitim riječima, živi u ‘paralelnom bošnjačkom svemiru’ koji je mimo Latićevog. Valjda ga u tom njegovom smatraju reisom, ali to se s tehnologijom koju sada imamo još uvijek ne može primjeniti na stvarni život. A svakako (ot)kazaz već dugo nema relevanciju intelektualca koji ima šta novo reći, a kamoli ponuditi smisleno rješenje.
Šta nam preostaje? Da – možemo se drogirati, možemo piti, možemo (se) ubijati. Možemo čak uraditi i nešto puno gore poput – upaliti televizor i sjesti ponizno pred to božanstvo 20. vijeka, koje u 21. stoljeću rapidno gubi primat među Zemljanima što se sve brže okreću internetu i kreiranju vlastitih svjetova. Svašta mi možemo uraditi, ali zagađenje neće samo odustati od ubijanja Zenice, Sarajeva… čiji stanovnici i kompanije ne koriste zračne filtere, a o većoj ekološkoj osvještenosti da ne pričamo. Sami sebe ubijamo jer ne činimo ništa da (se) promijenimo. Valjda nam takva narav, dosta nam jedan (masovni zenički) protest godišnje. Eto, to su naši dosezi.
U svakom slučaju, politički klovnovi padaju u zaborav, nemaju ništa novo ponuditi. Šta još da vas motiviše na pokret, na borbu za vlastiti život? Kad skontaš, ovaj zrak koji udišemo je više od borbe za vlastiti život. To je borba za opstanak. Jeste li se već i na to navikli? Možda su vam se nozdrve modifikovale dok ste probavljali teški politički smrad proteklih par decenija. Šta se čeka ideolozi i intelektualci? I vi dišete isti zrak. Hoće li neko ozbiljno progovoriti o tom prilično presudnom životnom problemu ili ćemo zauvijek zašutjeti. Nikad nije kasno doći pameti. Dišite čist zrak! To je jedino pametno što vam se može poručiti.