Prije nego su Osmanlije osvojile čitavu Bosnu, osnivač Sarajeva Isa-beg Ishaković je naložio izgradnju drvene džamije na istom mjestu gdje je danas Careva džamija, prema kojoj je sagradio drvenu ćupriju.
Careva ćuprija pod krošnjom
(Sarajevo, 25. 06. 2015)
Kad je sultan Fatih Mehmed han II došao u Bosnu i osvojio cijelu zemlju, Isa-beg je došao da mu se pokloni, predavši džamiju koju je sagradio. Od tog se vremena džamija i ćuprija prozvaše Carevom.
Drvena ćuprija se urušavala u nekoliko navrata sve dok je Miljacka nije potpuno odnijela, pa je na njenom mjestu 1510. godine Gazi Husrev-beg dao načiniti novu ćupriju od tesanog kamena.
Tokom velike poplave 1628. godine i kamena Careva ćuprija je uništena. Godinu dana kasnije (1629) sarajevski veleposjednik Hadži Husein-aga Haračić (negdje se spominje i kao Haradžlija), ćupriju je o svom trošku dao popraviti, gradeći kameni most sa tri stuba i četiri luka.
Poplava je ponovo 1791. godine srušila Carevu ćupriju. Sarajevski trrgovac i dobrotvor Hadži Mustafaga Bešlija, o svom je trošku popravlja 1792. godine. Tada je učenjak i ulema kadijskog reda Mehmed Dudi-efendija Čohadžić u čast opravka ćuprije spjevao jednu kiticu koja je bila uklesana u kamenu od kojeg je ćuprija popravljena.
Za vrijeme Austro-Ugarske, Careva ćuprija je porušena zbog lošeg stanja u kojem se nalazila. Gradsko poglavarstvo odlučuje podići novu, betonsku ćupriju koja i danas stoji. Ćuprija je tom prilikom pomjerena nekoliko koraka bliže ulici.
foto: Mina Ćorić