Prije nego su Osmanlije osvojile čitavu Bosnu, osnivač Sarajeva Isa-beg Ishaković je naložio izgradnju drvene džamije na istom mjestu gdje je danas Careva džamija, prema kojoj je sagradio drvenu ćupriju.
![](https://sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/2015/06/11063508_10207206325903219_399780288930182231_n.jpg)
Careva ćuprija pod krošnjom
(Sarajevo, 25. 06. 2015)
Kad je sultan Fatih Mehmed han II došao u Bosnu i osvojio cijelu zemlju, Isa-beg je došao da mu se pokloni, predavši džamiju koju je sagradio. Od tog se vremena džamija i ćuprija prozvaše Carevom.
Drvena ćuprija se urušavala u nekoliko navrata sve dok je Miljacka nije potpuno odnijela, pa je na njenom mjestu 1510. godine Gazi Husrev-beg dao načiniti novu ćupriju od tesanog kamena.
Tokom velike poplave 1628. godine i kamena Careva ćuprija je uništena. Godinu dana kasnije (1629) sarajevski veleposjednik Hadži Husein-aga Haračić (negdje se spominje i kao Haradžlija), ćupriju je o svom trošku dao popraviti, gradeći kameni most sa tri stuba i četiri luka.
Poplava je ponovo 1791. godine srušila Carevu ćupriju. Sarajevski trrgovac i dobrotvor Hadži Mustafaga Bešlija, o svom je trošku popravlja 1792. godine. Tada je učenjak i ulema kadijskog reda Mehmed Dudi-efendija Čohadžić u čast opravka ćuprije spjevao jednu kiticu koja je bila uklesana u kamenu od kojeg je ćuprija popravljena.
Za vrijeme Austro-Ugarske, Careva ćuprija je porušena zbog lošeg stanja u kojem se nalazila. Gradsko poglavarstvo odlučuje podići novu, betonsku ćupriju koja i danas stoji. Ćuprija je tom prilikom pomjerena nekoliko koraka bliže ulici.
foto: Mina Ćorić