Sarajevska olimpijada je prva koja je ujedinila Istok i Zapad

Olimpijada je vrlo emotivno pitanje za Sarajlije. To je posljednja velika zajednička svejugoslavenska akcija, za mnoge u Bosni i Hercegovini i danas simbol života zauvijek uništenog osam godina kasnije, s prvim granatama ispaljenima na grad s nekadašnjih olimpijskih borilišta

Svijet je u 1984. godinu ušao bez velikih iznenađenja: u eksploziji bombe na jugu Libanona ozlijeđeno je troje ljudi, izraelski avioni raketirali su položaje Al Fataha, Iranci su na samu Novu godinu bombardirali iračko raketno postrojenje kod luke Faw, a Iračani se pohvalili da su potopili pet iranskih brodova i jedan helikopter. U Nigeriji je izveden vojni udar, rat je bjesnio u Angoli, Kambodži i Nikaragvi. Svijet tada još nije znao za al Qa’idu, ali su u novogodišnjoj noći u Marseillesu eksplodirale dvije bombe, jedna na željezničkoj stanici, a druga u vlaku prema Parizu: pet mrtvih i 40 ozlijeđenih. Odgovornost je preuzela Organizacija za oružanu arapsku borbu.

U Jugoslaviji je situacija teška. Kriza. Prognoze o kretanju životnog standarda u ovoj godini kreću se od optimističnih – zaustaviti daljnji pad, do realističnih – usporiti daljnje opadanje, piše Živko Gruden u Vjesniku od 5. siječnja 1984. List je tada izlazio na deset stranica, velikog formata. Prema podacima Saveznog zavoda za cijene, inflacija se u 1983. popela na 58 posto, naspram 40 posto u 1982., a od kraja sedamdesetih realne plaće pale su za četvrtinu. Savezna vlada pokušala je obuzdati inflaciju uredbom o zamrzavanju cijena, no to stvara nestašice: fali ulja, šećera, kave, deterdženta. Neretvanci mandarine radije bacaju nego da im smanje cijenu. Vijest za naslovnice je da neće biti redukcija struje do 19. siječnja, a glavna fotografija pokazuje veliku gužvu pred poslovnicom Zagrebačke banke koja je prva upisivala kamate.

MMF na vratima

Zemlju guši prezaduženost: u 1983. vanjski dug Jugoslavije iznosi 19,7 milijardi dolara, a 1984. dospijeva na naplatu 5,2 milijardi. Uporno troši više nego što ima: zdravstvene ustanove tuže SIZ-ove za kulturu zbog 700 mlijuna dinara duga, a novac za isplatu mirovina namiče se tako što se mirovinski fond zadužuje kod banaka s kamatama od 24 do 39 posto! Država vodi teške pregovore s MMF-om i Svjetskom bankom. ‘U poduzimanju mjera kasnimo nekoliko godina’, upozorava Milka Planinc, predsjednica Saveznog izvršnog vijeća, tadašnje jugoslavenske vlade. Hrvatska te godine mora otplatiti milijardu i 70 miljuna dolara, kao i godinu ranije. Platna bilanca nam je katastrofalna: 1981. je pokrivenost uvoza izvozom bila samo 38 posto, a plan je da 1985. uvoz bude potpuno pokriven izvozom, poručuje tadašnji hrvatski premijer Ante Marković, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske.

Život u zemlji permanente krize i stabilizacije nije jednostavan. Radnica sisačke željezare Remzija Mitić (25) malog je Dejana rodila u kabini krana. Došla je na posao u valjaonicu u 22 sata, popela se u kabinu svoga krana na visini od desetak metara i čitavu noć, kao i obično, vozila teške čelične cijevi. ‘Pri kraju smjene osjetila sam bolove u križima. Vidjela sam dolje moga Rajka i mahala mu. Dotrčao je i pokušao me izvesti van, ali na drugoj stepenici počeo je porod’, ispričala je Salihu Zvizdiću. A zašto nije otišla na porodiljni? ‘Nisam tražila bolovanje. Znate, zadužili smo se puno, imamo 3 kredita, zarađujemo zajedno 37.000 dinara mjesečno i plaćamo 20.000 dinara podstanarski stan. U smjeni se više zaradi nego na bolovanju’, objasnila je mlada mama. Iako oboje rade u istom poduzeću i imaju dvoje djece, tek su 114. na listi čekanja na društveni stan.

Elektra isključuje

Svega uvoznog nedostaje, zbog uredbe po kojoj uvoznik mora sam osigurati 40 posto potrebnih deviza. Zagrebačko Voće i pulski Uljanik dogovorili su uvoz 48.000 tona banana, ove godine će biti više kave, limuna i naranči, piše Vjesnik. Od 1. sječnja jednom godišnje građani smiju otputovati u inozemstvo bez plaćanja depozita, koji tada iznosi oko 5.000 dinara. Prosječna plaća u Hrvatskoj je 18.000 dinara. Obilježava se peta godišnjica smrti Edvarda Kardelja, član Predsjedništva CK SKH Stipe Šuvar poručuje kako u svakodnevnom ponašanju nipošto ne smijemo dijeliti građane na vjernike i na one koji ne vjeruju, ali SK za svoje članstvo ipak traži da se pridržava marksističkog pogleda na svijet. Partija već tada ima problema, jer je 15.000 ljudi u nekoliko godina vratilo knjižicu. ‘Sastanci su trajali i po 6 sati i duže, a ja sam gradio kuću. Ponavljali su se dnevni redovi i zaključci koji se nisu provodili, a istodobno zidar gradi zid i zid ode ukrivo. Nisam to više mogao psihički izdržati’, objasnio je svoju odluku Milutin Milinković iz Osijeka.

Elektra kreće u isključenje 30.000 zagrebačkih dužnika: deset posto kućanstava ne plaća struju. Zima je stegla, ali se stanovi u Zagrebu sredinom veljače griju na samo 15 stupnjeva, dok iz Beograda ne stigne odobrenje za uvoz mazuta. U Zagrebu je krajem 1983. bilo 16.000 nezaposlenih, krajem 2013. godine 42.000. Pod naslovom ‘Meso samo subotom’; Stipe Jolić u Nedjeljnom vjesniku piše kako se živi s prosječnom plaćom. Branko Sladić (34), obućar u Astri, sa ženom i dvoje djece živi u podstanarskoj sobi od 16 kvadrata. Nada se da će se u svibnju useliti u stan u novogradnji Vrapču, koji je kupio na kredit na 25 godina, koji otplaćuje od lipnja 1982. godine. Rata mu je 14.000 dinara, a on i supruga mjesečno zajedno zarade 34.000, ili skoro dvije prosječne plaće. ‘Možda bih dobio stan od Astre za 6-7 godina, ali ne mogu toliko čekati’, rekao je Sladić. U pravu je: za 6-7 godina Jugoslavija se već raspala. Kino i novine ne mogu si priuštiti.

Krajem siječnja predsjednik Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak odletio je u SAD i sastao se sa Reaganom, najavljuju se redukcije plina. Nije letio radi prodaje državnih obveznica: Jugoslavija je tih dana od Europske investicijske banke dobila kredit od 60 miljuna dolara, za modernizaciju željeznice, na rok od 20 godina. Kamata: 10,7 posto. U Gavelli se pripremaju Glembajevi s Radom Šerbedžijom kao Leoneom, Almira Osmanović zablistala je u baletu Giselle, u Beogradu je u JDP-u izvedena ‘Kolubarska bitka’ prema romanu Dobrice Ćosića, Zdravko Zima u Vjesniku kritizira dosadno napravljen TV intervju s Ericom Jong.

Olimpijski plamen prolazi 5.000 kilometara kroz Jugoslaviju, u Splitu ga je dočekalo 4.000 ljudi na Gripama. ‘Ovaj grad se raduje s cijelom zemljom lijepim sarajevskim danima’, poručio je s dočeka u Zagrebu Drago Flego, predsjednik gradskog Saveza socijalističkog radnog naroda Hrvatske. U Sarajevu vlada groznica: 14. siječnja počela je velika akcija uređenja i čišćenja, piše Oslobođenje, koje je tada izlazilo s jednom stranom na ćirilici, a drugom na latinici. Na svaki detalj se mislilo: nakon dužeg vremena, zbog štednje električne energije, prvi su put upaljene sve svjetleće reklame i svjetla u izlozima u centru, radi eventualnih popravaka i prilagođavanja jačine svjetlosti. Smeće se smije iznositi ispred kuća od 19 sati, inspektori kažnjavaju sve koji to ne poštuju. Čitav grad je pretvoren u jednu veliku radnu akciju: Oslobođenje izlazi s velikim naslovima ‘Ako zatreba i danonoćno’, ‘Neradnih dana nema’.

Paljenje plamena

Zemlja koja nije bila u stanju osigurati grijanje, banane i čokoladu, u isto to vrijeme uspješno organizira 14. zimske Olimpijske igre u Sarajevu, prve u jednoj socijalističkoj zemlji, s tada rekordnim brojem sudionika. To je bio ključni događaj kojim se Jugoslavija predstavljala svijetu, a u teškim vremenima krize i recesije odlučujući i za obnovu posustalog samopoštovanja. Olimpijske igre u Moskvi 1980. bojkotirala je Amerika i zapadne zemlje, one u Los Angelesu bojkotirao je sovjetski blok, sarajevska je bila prva koja je ujedinila Istok i Zapad.

‘Bilo je to nešto predivno, riječima je vrlo teško opisati taj doživljaj. Velika je stvar samo sudjelovati na Olimpijskim igrama, a kamoli imati čast paljenja olimpijskog plamena, pa to smatram krunom svoje karijere.’, priča naša najuspješnija klizačica Sanda Dubravčić Šimunjak, u pauzi natjecanja u Budimpešti, gdje je otputovala kao medicinska savjetnica Međunarodne klizačke federacije, dok se sprema na dolazak u Sarajevo na obilježavanje 30. obljetnice. ‘Zadnji put sam bila prije 10 godina, i bilo je jako emotivno’.

piše: Snježana Pavić, 2014