Upravo smo od Egipćana saznali da se upornost protestovanja itekako isplati. Jednostavnim pogledom na kalendar smo shvatili da je za obaranje diktature dovoljno samo osamnaest dana. A jeste li znali da je samo dva dana manje bilo dovoljno da još jedan ljudski život ne bude izgubljen zbog ljudske gluposti?
piše: Nermin Čengić
Hosni Mubarak je podnio ostavku na mjesto predsjednika Arapske Republike Egipat, 11. februara 2011. godine. Da se nije varakao i nadmudrivao sam sa sobom, i da je tu neminovnost obavio samo šesnaest dana ranije, Mohamed Atef bi danas bio živ i plesao bi i pjevao zajedno sa svojim narodom na ulicama i trgovima egipatskih gradova, nakon konačnog svrgavanja besmislenog diktatora.
Mohamed Atef je bio 22-godišnji mladić koji je krenuo sa svojim sunarodnjacima da brani pravo na život, da se izbori protiv siromaštva koje je bilo jedina izvjesnost za većinu stanovnika Egipta, historijski vjerovatno najpoznatije zemlje svijeta, mnogostruko ugrožene besmislenom diktaturom Hosnija Mubaraka.
Desetine ljudi su krenule da se izbore za bolje sutra. Desetine su se pretvorile u stotine, stotine su prerasle u hiljade, a hiljade nezadovoljnih, koji su bili spremni vrisnuti za sebe i svoje dobro, ubrzo je postalo desetine pa stotine hiljada. Na kraju su milioni izašli na ulice egipatskih gradova kako bi svojim protestima konačno stavili tačku na tridesetogodišnju diktaturu koja im nije donijela ništa drugo osim bijede u solidnoj zemlji ali lošoj državi.
Među nezadovoljnima je bio i Mohamed Atef, mladić koji se u Sheikh Zoweidu, gradu u sjevernom egipatskom regionu Sinai, 344 km sjeveroistočno od Kaira, pridružio svojim prijateljima, komšijama, sapatnicima. Ne gledajući na porijeklo, vjeroispovijest, boju kože i kose, oni su krenuli u zajedničku borbu za bolji Egipat.
Međutim, neko iz sigurnosnih snaga Mubarakove vlade je odlučio da je potrebno pucati u svoj narod kako bi se zaštitio vladar. Dovoljan je bio jedan metak da 27. januara 2011. godine pogodi Mohameda Atefa u glavu i prekine mu snove o životu u boljem Egiptu. Beživotno krvavo tijelo je ostalo ležati na prljavom asfaltu. Mohamed za razliku od svojih sunarodnjaka nije doživio pobjedu revolucije.
Hosni Mubarak je podnio ostavku 11. februara 2011. godine. Da je to učinio 26. januara, Mohamed Atef bi danas planirao svoju budućnost u slobodnoj zemlji. Ali Mubaraku je trebalo 16 dana više da se oprosti od udobnosti trona. Šesnaest dana prekasno za 22-godišnjeg Mohameda Atefa.