Silvije Strahimir Kranjčević je jedan od najznačajnijih pjesnika realizma na našim prostorima.
Rođen je 17. februara 1865. godine u Senju u Hrvatskoj. Pohađa školu u rodnom Senju. Zbog svoje buntovne naravi napušta gimnaziju bez mature. Elitni zavod ‘Germanico-Hungaricum’ u Rimu, gdje je trebao postati svećenik, napušta vrlo brzo jer u sebi ne osjeća svećenički poziv. Taj kratki boravak u Rimu ipak je ostavio neizbrisivi trag u njegovoj osjećajnosti i njegovu pjesništvu.
U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski kurs iz slovničko-historijske grupe, pa s diplomom učitelja ‘na građanskih kolah’ odlazi službovati u Bosni i Hercegovini, jer u Khuenovoj Hrvatskoj za njega nije bilo mjesta. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo su njegove životne stanice i gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao.
U Sarajevu je punih osam godina (od 1895. do 1903.) uređivao književni časopis ‘Nada’, koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Nominalni urednik bio je vladin savjetnik Kosta Hörmann, čovjek širokih pogleda i Matošev dobročinitelj, ali je stvarni urednik časopisa, Hörmannovim povjerenjem, bio Kranjčević. Uživao je zavidnu slobodu uređivanja zahvaljujući kojoj ‘Nada’ okupljala najuglednije književnike i postaje najvažniji književni magazin moderne kod nas. Tu objavljuje veći broj svojih književnih prikaza i ocjena, a neki od njih značajno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani.
Kao pjesnika, zanimale su ga sve brige i tegobe naroda, a izražavao ih je uz pomoć biblijskih i antičkih parabola, simbola iz povijesti kršćanstva i jevrejskog naroda. Njihovom je alegoričnošću odijevao temeljna ljudska pitanja o svemiru, životu, neskladu ideala i zbilje, svrsi čovjeka i prirode, vjeri, crkvi, bogu, smrti, ljubavi i suzi, grijehu, sreći, pravdi, slobodi – o pitanjima koja bi inače bila više nego obična. O tragikomediji svijeta, za koji ni on kao ni njegova velika pjesnička simpatija Heine, nije uvijek bio siguan je li bolnica ili umobolnica. Svemirske vizije koje otkriva njegova poezija izrasle su iz mračne stvarnosti. Ona proizlazi iz nesklada svijeta – i u neskladu svijeta završava.
Umro je 29. oktobra 1908. godine, u Sarajevu.
U Sarajevu jedna od ulica u centralnom dijelu grada, te jedna osnovna škola nose ime Silvije Strahimira Kranjčevića, dok je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti kao stalna postavka izložena ‘Radna soba Silvija Strahimira Kranjčevića‘.