Zaim Muzaferija je bio filmski, televizijski i pozorišni glumac naturščik, a radio je i kao profesor njemačkog i francuskog jezika.

Kao epizodista i tumač karakternih uloga, igrao u preko 100 filmskih i televizijskih projekata. Na festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu 1968. godine je nagrađen za uloge u filmovima “Praznik” (1967) Đorđa Kadijevića i “Mali vojnici” (1967) Bahrudina Bate Čengića. Sa Batom Čengićem je sarađivao i u TV drami “Jagoš i Uglješa”, te u filmovima “Slike iz života udarnika” (1972), “Pismo-glava” (1983) i “Gluvi barut” (1990).
Posebno zanimljive glumačke kreacije ostvario je u pozorišnim predstavama na profesionalnim scenama širom Bosne i Hercegovine, kao što su uloge u tri verzije predstave “Hasanaginica”, Alije Isakovića, Mustafe Nadarevića i Nijaza Alispahića, zatim u predstavi “Derviš i smrt”, prema romanuj Meše Selimovića, u režiji Nijaza Alispahića, te u predstavi “Hamdibeg” Harisa Silajdžića i predstavi “Šehid” Zilhada Ključanina.
Šezdeset godina umjetničkog rada je obilježio nastupajući u pozorišnoj predstavi svog sina Jesenka Muzaferije “1001 bošnjački dan”.
Pored glume Zaim Muzaferija se bavio i pisanjem poezije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu je vodio dnevnik i zapisivao poeme o ratu koje je recitovao širom svijeta, u Londonu, Milanu, Amsterdamu, Nirnbergu.
U Visokom se od 2003. godine redovno održava manifestacija “Dani Zaima Muzaferije” gdje se održavaju promocije, izložbe, pozorišne predstave i okrugli stolovi kao i premijere najnovijih filmskih uradaka u Visokom.