Olimpijski gad je prekrasan kad padne snijeg i, kako Andrić piše, ‘zamete sve do kućnih vrata i svemu oduzme stvarni oblik a da jednu boju i jedan vid’. Ali zimska idila kratko traje.
Neobično je, zaista, i čudno, da preživiš četiri godine rata i za to ne dobiješ nikakvu diplomu, kao da sto silabusa znanja, vještina i kompetencija koje si preživjevši stekao nikome ne trebaju osim istraživačima piti-espija
Duša me boli za ovim gradom, zbog žičare. Za deset minuta može iz smoga među omorike izronit, al ko da gledam da će još sto godina pod fikusima hripat.
Dogodi se to preko noći. Kreneš u subotu na pijacu, ili da izvedeš psa, ili u Adams na kafu, i vidiš da je tamo gdje je juče bio travnjak danas ograđeno gradilište.
Još jedna priča o divljoj legalizaciji, koja bi mogla postati hit u udžbenicima posvećenim korupciji. IIi: Kako realizovati izreku da uspjeh nastaje kada se sretnu spremnost i prilika?
Tradicija je memljiv podrum ispunjen kiselim zadahom intelektualne truleži na kojem koljenovići i dokoljenovići zidaju staklene čardake i na nebu i na zemlji.
Jesu li znali ti nevidljivi gospodari grada, koji drže danas njegove ključeve i pečate, da će baš njihove palate niknuti kao feniksi iz spepeljenog socijalizma?