U pariškom sjedištu Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu otvorena je izložba “Islamski rukopisi iz kolekcije Safvet-bega Bašagića”, koju nije pripremila neka bosanskohercegovačka institucija već Univerzitetska biblioteka iz Bratislave.
Safvet-beg Bašagić je uistinu bio dalekovidan kad je 1924. godine svoju kolekciju rukopisa i starih knjiga iz domena islamske kulture ustupio biblioteci Univerziteta u Bratislavi. Motiv za takav čin mu je bio, kako je rekao, da te neprocjenjive kulturne vrijednosti nađu “sigurno pribježište”. A, da nije tako odlučio, njegovi rukopisi bi bili u posjedu neke institucije u Bosni i Hercegovini, najvjerovatnije Orijentalnog instituta u Sarajevu, čiji je cjelokupni rukopisni fond izgorio u četničkom granatiranju 17. maja 1992. godine.
Kolekciju Bašagića, koja je, srećom, bila i ostala na bezbjednom mjestu – u bratislavskoj univerzitetskoj biblioteci – organizacija UNESCO je 1997. godine upisala u listu izuzetnih vrijednosti svjetskog kulturnog naslijeđa, a ovih dana je urpavo ta kolekcija, uz biografiju i fotografije Safveta-bega Bašagića, predstavljena pariškoj i svjetskoj publici u pariškoj galeriji UNESCO.
Safvet-beg Bašagić je bio jedan od vodećih bosanskih intelektualaca krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Završio je orijentalne studije u Beču, gdje je i doktorirao, vratio se u Bosnu i Hercegovinu i pune četiri decenije aktivno učestvovao u njenom kulturnom životu. Bio je profesor, dramski pisac, pjesnik, istoričar, novinar i prevodilac starih tekstova sa arapskog jezika, koje je nalazio u porodičnoj kolekciji rukopisa i knjiga. Kolekciju je lično dopunjavao i kad je ona, po njegovoj odluci, prenesena u Bratislavu, tamošnja univerzitetska biblioteka bila je bogatija za 393 arapska, 117 turska i 88 perzijska rukopisa, koji su nastali između 12. i 19. stoljeća i, uz njih, za još petsto rijetkih knjiga, štampanih na arapskom jeziku između 18. i 20. stoljeća.
Rukopisi, među kojima je oko stotinu unikatnih, sadrže i ostvarenja srpskih i hrvatskih autora, koji su pisali arapskim alfabetom. Najstariji rukopis, čija je jedna strana izložena u pariškoj galeriji, religiozne je tematike i nastao je 1195. godine.
Izloženi rukopisi, uz religiozne, sadrže i filozofska, naučna i književna ostvarenja. Nerijetko su bogato ilustrovani, a imaju i veliku kaligrafsku vrijednost. Kolekciju od 598 originalnih rukopisa proučavali su ili konsultovali na stotine orijentalista iz cijelog svijeta nalazeći u njima rijetke podatke.
Uz rukopise je izloženo i nekoliko rijetkih knjiga iz Bašagićeve kolekcije, a među njima je i ep ŠAHNAMA velikog perzijskog pjesnika Firdusija, štampan prije više od 160 godina u Bombaju i ilustrovan sa 57 grafika.
Bratislavska univerzitetska biblioteka gaji uspomenu na Safvet bega Bašagića i prikuplja njegove knjige i književno-istorijske studije o njegovom djelu, pa se među eksponatima nalaze i dvije knjige Bašagićevih Odabranih djela, koje je prije rata štampao sarajevski izdavač Svjetlost. Naziv izložbe je “Srce u rukama”, po izreci arapskog mudraca Mahmuda Iskandarija “Knjige su srce u rukama ljudi!”
Nevesinju
Zar ne? – da sam ja ovdje najprije ugledao sunce
I sjaj bijela dana!
…Pa kako ne bi mila ta gruda meni bila,… Vidi viÅ¡e ko mehlem ljutih rana?
Zdravo, o mila grudo, zdravo, Nevesinje moje,Ala si divno, krasno!Ti si Äarobom svojom opilo duÅ¡u mi mladu,Dalo mi pojenje jasno.Da pjevam zanosne pjesme u lakom narodnom duhu. Kako no pjevati može.
MiljenÄe veleÅ¡kih vila kad mu se poletne misli s javor-guslama slože.
Zdravo, o sveta grudo, majko poleta moga,Pjesme mi mile hrano!
U tebi ja sam siso prirodno nadahnuće Pojenje bogodano.
U tebi ja sam gledo iskre maÄeva ljutih,I sluÅ¡o Äudne im glase;
U tebi ja sam gledo kako se kasape ljudi I krvlju zemlju kvase.
U tebi ja sam sluÅ¡o riku topova bojnih Kako kunbare bruje,Kako se ruÅ¡e kuće i kako djeÄica piÅ¡te A viÅ¡ njih kurÅ¡umi zuje.
Zdravo Nevesinje moje, zdravo o mila grudo!
Vjerno te pozdravlja dijete -Saginjuć rusu glavu tvojim pred veliÄanstvom,
Ljubi ti krševe svete.
Safvet-beg Bašagić
Safvet-beg Bašagić rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju.Umro je 9. aprila 1934. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije.
————————–
“Gazel o Mostaru”
Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
Zar se cudis, srce, sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?
O, ne ima na ovome svijetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svijezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, zivot mu se mladi
A dusa mu u nasladi pliva,
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu
E, bi reko da je rajska basca
Ko ga vid i u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne.
Cio svijet da obidje s redom
Ne bi naso onakova svijeta;
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta.
To je gnijezdo slavnije’ junaka
I na peru i na bojnom macu;
ko od vazda i sada iz njega
S dan na dan velikani skacu.
Neka sute indijske papige
Neka svoje ne kazuju glase,
O, dervisu! Ti si danas slavuj,
Koji pjeva svog Mostara krase.
Derviš paša Bajazidagić
S turskog: Safvet-beg Basagic
Lägg till bildtext
“Gazel o Mostaru”
Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
Zar se cudis, srce, sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?
O, ne ima na ovome svijetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svijezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, zivot mu se mladi
A dusa mu u nasladi pliva,
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu
E, bi reko da je rajska basca
Ko ga vid i u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne.
Cio svijet da obidje s redom
Ne bi naso onakova svijeta;
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta.
To je gnijezdo slavnije’ junaka
I na peru i na bojnom macu;
ko od vazda i sada iz njega
S dan na dan velikani skacu.
Neka sute indijske papige
Neka svoje ne kazuju glase,
O, dervisu! Ti si danas slavuj,
Koji pjeva svog Mostara krase.
Derviš paša Bajazidagić
S turskog: Safvet-beg Basagic..