Kad bi Beledija mogla govoriti

Uz samu sarajevsku Vijećnicu stoji zgrada koja svjedoči o historiju grada na Miljacki. Beledija, na turskom jeziku znači opština, nekada je bila zatvor kojim su upravljali nacisti zloglasne NDH.Tu su, među ostalima, bili zatvoreni i mučeni sarajevski antifašisti i narodni heroji Radojka Lakić i Vaso Miskin Crni. Sa jednog od zatvorskih prozora bačen je i ubijen revolucionar i pripadnik radničkog pokreta Benjamin Finci.

Beledija je bila i jedan od prvih skvotinga u nekadašnjoj Jugoslaviji. Danas tu, na drugom spratu, živi Edis Ćirić Braco: ‘Imam osjećaj da sam šezdeset godina u zatvoru, samo što imam neograničenu slobodu kretanja i nisam obavezan da se vratim. Ima to nešto u glavi, kad legneš da spavaš pa razmišljaš da si cijeli život u zatvoru.’

Nakon Drugog svjetskog rata, Beledija je prestala biti zatvorom. Nekoliko porodica 1960. godine zauzima napuštene ćelije i pretvara ih u svoje domove. Na drugom je spratu uski hodnik, koji povezuje tri ćelije, stražarnicu i WC. Braco je imao sedam godina kad je postao jedan od prvih stanara Beledije: ‘Kad je moja majka čula da zatvor više ne radi ona je prva uletila. Moj komšija ovdje je bio drugi. Utom je i policija dolazila, tjerala, izbacivala, tukli se. Na kraju su popustili i dali nam rješenje. I tu sam odrastao. I sad sam tu.’

Edis je danas jedini koji još uvijek živi u ćeliji. I dalje s nevjericom razmišlja o činjenici da je u jednoj ćeliji živjela cijela njegova peročlana porodica: ‘Nas je petero u ovoj ćeiji živjelo, školovalo se i odraslo – mati otac, brat, ja i sestra – svi smo spavali u toj ćeliji od sedam i po kvadrata. Bez kupatila, bez išta.’

Braco će još godinama otključavati vrata zatvorskog hodnika koji vodi u njegovu ćeliju. Da zidovi mogu govoriti ova sarajevska zgrada bi mogla svjedočiti o mnogim sudbinama.

dw / sarajevo.co.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *