Opće je poznata stvar ko je opkolio Sarajevo, da je to bila Vojska Republike Srpske, a građani Sarajeva su ubijani ili ranjavani od granata ili snajpera
![](https://sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/2012/07/Sportska-dvorana-Zetra-i-groblje-iz-opsade.jpg)
Ratno groblje iz opsade kod Zetre
Općinski sud u Sarajevu je 13. jula ove godine donio prvu presudu u korist 13 porodica poginulih civila opkoljenog Sarajava u procesu protiv Republike Srpske, i ta presuda za porodice žrtva prije svega predstavlja moralno-pravnu satisfakciju. Presuda Općinskog suda nije pravosnažna s obzirom da Pravobranilaštvo RS-a ima mogućnost da u roku od 30 dana podnese žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Senida Karović, predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, kazala je da je presuda za porodice koje su izgubile svoje najmilije jako važna jer predstavlja moralnu satisfakciju i dokazuje da ima pravde: “Porodice su sretne zato što je djelić pravde zadovoljen. Njima ništa ne može nadoknaditi njihove najmilije. Nikakve pare, nikakvi papiri. Međutim, važno im je da su dobili presudu u kojoj se kaže da je Republika Srpska odgovorna za ono što su doživjeli oni i njihovi najbliži koji su ubijeni u ratu od 1992. do 1995. godine”, rekla je Karović, dodavši da je i ona među 3.000 civilnih žrtava rata koje su podnijele tužbu za nadoknadu nematerijalne štete.
Karović je 1993. godine izgubila dio tijela – nakon ranjavanja, amputirana joj je noga iznad koljena. Svjesna je da joj ništa ne može nadoknaditi nogu, ali ipak smatra da je jako važno da dobije presudu u svoju korist jer za nju je to putokaz da ima pravde.
![](https://sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/2012/07/Ratko-Mladic-Philippe-Morillon-Radovan-Karadzic.jpg)
Ratko Mladić, Philippe Morillon, Radovan Karadžić
Esad Hrvačić, advokat koji zastupa porodice ubijenih civila, također je naglasio da je najveći uspjeh presude moralno-pravna satisfakcija za žrtve: “Visina štete je utvrđena prema kriterijima Vrhovnog suda FBiH. To se kreće od 7.000 do 20.000 KM, što ovisi o krvnom srodstvu sa žrtvom. (…) Radi se o bliskom krvnom srodstvu ili o roditeljima, djeci, braći i sestrama”, rekao je Hrvačić.
On je pojasnio da su tokom postupka dokazivali vrijeme i mjesto pogibije, te srodstvo žrtve, ali ne i općepoznate činjenice: “Opće je poznata stvar ko je opkolio Sarajevo, da je to bila Vojska Republike Srpske (VRS). Građani Sarajeva su ginuli i bili ranjeni od granata ili snajpera. Puna odgovornost je na Republici Srpskoj jer su sva lica radila u okvirima vojnih dužnosti u VRS-u. Imamo presude protiv generala zbog tih djela i tu je pravna odgovornost jasna i nedvosmislena”, smatra Hrvačić.
Zbog zločina počinjenih na području Sarajeva, u Haškom tribunalu osuđeni su Stanislav Galić, na doživotnu kaznu, i Dragomir Milošević, na 29 godina zatvora. Presudama je utvrđeno da su Galić i Milošević vodili kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo s prvenstvenim ciljem širenja terora među stanovništvom.
Nepravosnažnom presudom osuđen je i Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, na 27 godina zatvora, između ostalog i zbog izvršenja kampanje artiljerijskog i minobacačkog granatiranja i snajperskog djelovanja po Sarajevu.
![](https://sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/2012/07/Murat-Tahirovic.jpg)
Murat Tahirović
Za razliku od civilnih žrtava rata koje su dobile prvu presudu protiv RS-a pred Općinskim sudom u Sarajevu, u korist logoraša ovaj sud je donio 20-ak presuda: “Imamo 20-ak presuda koje je presudio Općinski sud u Sarajevu za logoraše koji su bili zarobljeni na prostoru Republike Srpske i za one koji su ubijeni na tom prostoru. Sada je u toku žalbeni postupak. Pravobranilaštvo RS-a je uložilo žalbu na prvostepenu presudu i sada čekamo zakazivanje rasprave”, rekao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja logoraša u BiH.
Tahirović je dodao da je Udruženje prve tužbe predalo još krajem 2006. različitim sudovima u BiH, a do danas je upućeno oko 17.000 kako pojedinačnih, tako i zajedničkih tužbi.
Jedna pravosnažna presuda, prema Tahiroviću, naplaćena je u RS-u, dok su dvije u proceduri za naplatu potraživanja: “Jako bitan je stav Vrhovnog suda FBiH prema kojem se daje pravo svim žrtvama, a što je ujedno signal svim nižim sudovima da ujednače praksu. Sa ujednačavanjem prakse predmeti su se počeli brže rješavati, i sada imamo veliki broj presuda. Sada nas očekuje drugi problem – kako naplatiti odštetu”, kazao je Tahirović.
Presude ne znače samo materijalnu naknadu, smatra Tahirović, već uspostavljaju sistem u BiH, ko je i za šta odgovoran.
Mirsada Grbo, majka Edina Škrijelja, koji je bio u logoru 22 mjeseca, očekuje presudu Općinskog suda u Sarajevu: “Teški su trenuci koje sam sama preživljavala, a možete zamisliti šta je značilo za njega da 22 mjeseca bude pod kontrolom ubica. Da daju sve novce svijeta, ne mogu oni nadoknati svu tu blamažu i sav taj teror što su preživjeli u logorima. Presuda može biti satisfakcija da se kaže da je ipak zločin kažnjen”, rekla je Grbo, naglasivši da je njen sin tada imao 19 godina.