Narodno pozorište: Alma

Opera je satkana na priči o Alibegu i njegovoj kćerki Almi, koji su živjeli u ulici Abdesthana, nedaleko od Alibegove zanatske radnje, smještene u ulici Kazandžiluk.

Opera Alma, Narodno pozorište Sarajevo — **Opera Alma**
*Narodno pozorište Sarajevo*

U operu Alma nas uvodi Uvertira koja prikazuje Sarajevo između dva rata tridesetih godina, spoj raznolikosti, kao i kulturoloških stapanja. Tema Uvertire je, zapravo, vodilja koja se temetski i motivski koristi u daljnjem razvoju opere, a to je stara narodna pjesma ‘Kad ja pođoh aman’.

Prenoseći tradiciju s koljena na koljeno, babo Alibeg je naumio kćer jedinicu izučiti kazandžijskom zanatu, koji je umjetnost bez granica. Talentovana, još od malih nogu, Alma je stvarala raznolike bakrene proizvode, koji su bili ujedno i zaštitni znak dućana. Ona je bila nova generacija i teško se mirila sa starim, tradicionalnim baščaršijskim poimanjima, koje je babo Alibeg potencirao. On je, otkad zna za sebe, izrađivao uvijek isto – džezve, fildžane, ibrike i tepsije. Istini za volju, Alma je često imala čudne ideje koje je bilo teško sprovoditi u djelo, jer je babo Alibeg nikada nije dugo ostavljao samu u dućanu, zbog velike, ali i pretjerane brige prema svojoj jedinici. Naime, supruga mu je umrla kad je Alma imala svega četiri mjeseca.

Kazandžiluk je jedna od najstarijih ulica na Baščaršiji, u kojoj se izrađuju i prodaju tradicionalni predmeti od bakra, uz primjenu posebne tehnike pod nazivom filigran. Zanat se od XVI stoljeća prenosi sa generacije na generaciju, a ulice u starom dijelu grada nose nazive zanata.

Tih dana u gradu su se odvijali dani kulture i umjetnosti. Almina škola je organizovala razne kulturne manifestacije. Jadna od takvih je odlazak Alminog razreda u gradsku Operu, na predstavu u kojoj balet, uz zvukove sevdaha, ima dominantnu ulogu. Takođe je raspisan i konkurs za najbolji umjetnički rad u školi. Cijela je čaršija brujala o tome. Svi su bili uzbuđeni i znatiželjni.

Pod dojmom viđene predstave i slučajnog susreta u dućanu, Alma dobija novo nadahnuće – balerinu, koja joj dolazi i u san. Sljedećeg jutra, Alma počinje praviti džezvu za školsko takmičenje, jer je to bila očeva želja. Ruke joj kuckaju, ali su joj srce i misli još uvijek na sceni, na baletskoj predstavi i snu koji je usnila. Ritmično kuckajući, nesvjesno i bez kontrole, ruke stvaraju nešto sasvim novo – balerinu. Daje joj ime Elma i zamišlja da joj je sestra.

Dolazi i dan predaje umjetnina. Na konkurs se prijavilo dosta učenika sa interesantnim radovima od zlata, srebra, sa umjetničkim slikama. Alma po tome nije bila posebna, niti jedina iz porodice gdje se njeguju tradicionalni zanati. Svi su predali radove. Čekalo se samo na Almu, koja je sa strahom, nesigurna i neodlučna, sporim pokretima iz torbe izvadila svoju balerinu. Mnogi su bili začuđeni, ali i prijatno iznenađeni.

U tom momentu u prostoriju ulazi babo Alibeg i ugleda na stolu balerinu od bakra. Prepoznavši Almin rad, sav izgubljen u uzburkanim mislima, uzima figuru i baca je, želeći je uništiti. No, vidjevši kakvu bol to kod Alme izazva, pokupi uništene dijelove i odlazi u dućan, gdje pokušava srediti svoje misli.

U isto vrijeme, Alma skršena osjećajima, odlazi kući na spavanje. U snu joj se opet “javlja” balerina Elma, kojoj nije mogla pomoći. Pred svitanje san donosi smirenje.

Sutradan, Alma polako ulazi u dućan i ostaje zatečena onim što vidi – otac, sjedeći za radnim stolom, spava, dok pred njim veličanstveno u punom sjaju stoji bakrena balerina “Elma”. Radosna, dotrča do babe Alibega i zagrli ga. Alibeg tek probuđen iz sna, utučen od noćne more, očinski zagrli Almu, sretan zbog ponovnog razumijevanja među njima.

Da li je potrebno još naglasiti da je pobjednica školskog takmičenja bila Alibegova jedinica Alma sa veoma originalnom figurom balerine “Elme”?