Narodno pozorište: Hasanaginica

Opera je morala biti protkana sevdahom, oporošću hercegovačkog kamena, ilahija i saza u orkestru…

Reditelj opere ‘Hasanaginica’, Sulejman Kupusović, je 1988. režirao dramu Alije Isakovića, koja osnovni nesporazum između Hasanage i njegove žene pripisuje socijalnom kontekstu.

Hasan je aga, a ona, ljubovca, begovica, pa ‘od stida ne mogla’ doći posjetiti ranjenog muža. Scenografsko insistiranje na toj podjeli (vrata aginluka su od pleha, a begovata od bakra) i libreto u kojem Hasanaga spominje da mu sve zlo čini ‘aginska fukara’, s današnje, čisto umjetničke tačke gledišta izgleda irelevantno. Iako je opera relativno prevaziđena forma muzičko scenskog djela, u baladi Hasanaginica opravdava smisao i trud. Opera je morala biti protkana sevdahom, oporošću hercegovačkog kamena, ilahija i saza u orkestru.

U prvom činu, tokom borbi na bedemima Bosne Hasanaga Arapović biva ranjen. Leži u čadoru na planini Biokovo i travama rane vida. Ranjenoga Hasanagu u planini obilaze mati i sestra. Hasanaginica ostaje kod kuće uz djecu, jer tako nalažu običaji. Hasanaga je uvrijeđen što ga vjerna 1juba ne obiđe i u trenucima kad konflikt podstiče i njegova majka, poručuje ženi da ga ne čeka ni u dvoru ni u rodu njegovu. Za tu poruku dozna i beg Pintorović, brat Hasanaginicin, koji dolazi po sestru da je vrati u dom Pintorovića.

Hasanaga se vraća iz planine, i na svojoj kuli zatiče bega Pintorovića. Uslijedi oštar verbalni obračun između goropadnog age i povrijeđenog bega, u kojem se potežu i kubure iza pasa. Pintorović odvodi sestru. Hasanaginica se s bolom oprašta od petoro djece, svjesna da o njenoj sudbini odlučuju drugi, a da njena nesreća pripada samo njoj.

Drugi čin se događa u domu Pintorovića. Beg Pintorović je smislio način na koji će se osvetiti bahatom Hasanagi i ostaloj aginskoj fukari. Obećava sestrinu ruku uglednom Imotskom kadiji, koji je još od rane mladosti zaljubljen u mladu begovicu.

Susret Hasanaginice i Imotskog kadije otkriva svu dubinu i težinu apsurda i tragične situacije u kojoj se našla ova plemenita majka i žena, ali i svu dobrotu bivanja i snivanja kojima isijava nadasve dobri i plemeniti Imotski kadija. Hasanaginica prima prsten i pristaje da pođe za Imotskog kadiju, jer je bratova riječ neprikosnovena. Uspijeva izmoliti dozvolu od brata da se svatovi zaustave pored Hasanaginog doma, kako bi još jednom djecu vidjela i uručila im darove. U međuvremenu, Sultanija, kći Hasanaginicina, kradom posječuje majku i saznaje da je Hasanaginica isprošena.

U trećem činu na aginoj kuli traje prava drama. Hasanaga se povukao u osamu. Pati, shvata svoju grešku, te je u sukobu s majkom, koju okrivljuje za sve što se dogodilo. Spreman je da uzjaše konja i do Pintorovića, da voljenu ženu vrati kući i djeci. Od te odluke odustaje kad sazna da je Hasanaginica isprošena i da će njeni svati uskoro da naiđu pored njegove kule.

U završnoj sceni nailaze svatovi. Sva u bijelom i pod duvakom ulazi Hasanaginica i oprašta se sa djecom. Hasanaga uklanja djecu ispred Hasanaginice, i još joj u lice sasipa uvredljive riječi kako je ona ‘majka srca kamenoga’. Njeno srce nije izdržalo.

Dirigent: Miroslav Homen
Režija: Sulejman Kupusović
Scenograf: Radovan Marušić
Kostimograf: Vanja Popović
Koreograf: Edina Papo
Šef hora: Dario Vučić
Koncert majstor: Dževad Šabanagić
Korepetitor: Višnja Bakalar – Jerkić
Inspicijent i asistent režije: Gordan Simić
Asistent kostimografa: Zulfo Džinalija
Sufler: Marina Potočnik

Sarajevska filharmonija

Termin:
26. april 2014 @ 19:30h
Mjesto: Narodno pozorište Sarajevo

mapa područja

Pogledajte mapu