Vancaš je bio poznati arhitekta koji je konstruisao nekoliko značajnih građevina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Josip Vancaš je rođen 22. marta 1859. godine, u mađarskom Sopronu. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču od 1876. do 1881. godina, nakon čega je radio u ateljeu F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za pozorišta (među njima je i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu). U tom ateljeu je bio orijentisan na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu.
Čekajući na pravo zaposlenje Josip Vancaš se u oktobru 1882. godine upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvećuje studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.
Na poziv bosanske vlade 1883. godine Vancap dolazi u Sarajevo, gdje provodi najveći dio života i vodeća je ličnost u domenu ovdašnje arhitekture. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni – od 1883. do 1921. godine – Vancaš je konstruisao 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana, te je izveo niz pregradnji.
Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.
Katedrala Srca Isusova
Vjerovatno najljepši objekat koji je Vancaš izgradio u Sarajevu jeste i jedna od gradskih prepoznatljivosti, Katedrala Srca Isusova. Projekt za izgradnju Katedrale je izradio kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera.
Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. Za izgradnju sarajevske Katedrale i zgrade Zemaljske vlade, 1889. godine odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I, a 1898. godine ga je odlikovao i papa Lav XIII viteškim križem Sv. Georga.
Grand hotel
Zgrada nekadašnjeg SDK je prvobitno bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao sjedište Službe društvenog knjigovodstva, a danas je u građevini smješten Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893. godine, a otvoren je 1895. godine.
Projektanti su bili Karlo Pardžik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade nalazi se Vječna vatra, koja je upaljena 1946. godine kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u DrugomI svjetskom ratu.
Pošta na obali
Josip Vancaš je projektovao i zgradu Vojne pošte, što je i zapisano u holu iznad vrata. Izgrađena je 1913. godine u stilu recesije, i neodoljivo podsjeća na Bečku Poštansku kasu.
I danas je unutrašnjost ove zgrade ostala ista, ali nedostaju veliki sat, grobovi K. Und K. Monarhije, vojnici i kraljevski sto presvučen zelenom čohom.
Osim navedenih objekata, Vancaš je projektovao Katoličko groblje na Koševu (1884.); projektovao pozorišnu zgradu u Sarajevu (1890.), ali ga nije realizirao. Vancaš je sagradio i vlastitu kuću u Sarajevu, u Titovoj ulici na broju 45, iz koje je iselio u Zagreb 27. septembra 1921. godine, pošto ju je ustupio Savezu Hrvatskih Seljačkih Zadruga. Josip Vancaš je 1893. godine projektovao današnju Muzičku školu, a tadašnji zavod sv. Augustina, a 1896. godine je projektovao paviljon Bosne i Hercegovine.
Josip Vancaš je umro u Zagrebu, 15. decembra 1932. godine. Ime ovog istaknutog stručnjaka danas nosi i jedna ulica u centru grada Sarajeva.