‘Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika, UPOMOĆ EVO TV SILE I NEDELJNOG ZABAVNIKA!’, riječi su kojima su počinjala nedjeljna jutra posljednjih generacija koje su svoje djetinjstvo obogatila vizijom znanja i igre kakve je na jugoslovenske prostore donio Timothy John Byford preko danas kultnih dječijih emisija poput ‘Nedjeljnog zabavnika’ nekadašnje Televizije Sarajevo.
foto: Svetlana Dingarac
Timothy John Byford je rođen u Salisburyiju u Engleskoj, u julu 1941. godine. Odrastao je na farmi, a nakon školovanja u internatu Salisbury Cathedral, zatim gimnaziji Bishop Wordsworth's School, upisao je Central School of Speech and Drama u Londonu, na Odsjeku za inspicijente.
Iako su se roditelji protivili njegovim izborima, Timothy je želio da ostvari svoj san i postane reditelj: ‘Od dvanaeste godine sam znao šta želim da budem kad odrastem. To nije bila samo želja, nego i strast. Između ostalog, studirao sam francusku književnost i jedna od knjiga je bila Molijerov komad ‘Škola za žene’. Kad je ova predstava bila na repertoaru lokalnog pozorišta u Salisburyju, naš profesor je predložio da je pogledamo. Prije toga nisam bio mnogo puta u pozorištu, uglavnom, na dječijim predstavama za Božić i Novu godinu. Nikad neću zaboraviti šta mi se desilo čim se zavjesa podigla i glumci počeli da govore tekst.
Bilo je to kao da me je neko prebacio u čarobnu zemlju, gdje moram da idem po svaku cijenu i provedem cijeli život. Znao sam da se ta zemlja zove pozorište, ali nisam imao pojma šta se tamo nalazi ili radi. Riješio sam da ću ići tamo, da budem iza kulisa. I po cijenu toga da čistim pozornicu ili pravim čaj za glumce. Kasnije sam saznao za posao inspicijenta i riješio da ću to da radim. I pored protivljenja roditelja, uspio sam.’
Godinama je radio u teatrima širom Velike Britanije, te na BBC-u: ‘Meni je uvijek bilo važno da to što radim, radim najbolje što mogu. Naučio sam zanat i ljudi su vidjeli da sam dobar i istrajan radnik. S vremenom su mi nudili unapređenja, svaki put stepenicu više. Nisam siguran da postoji instant uspjeh koji traje, osim možda kod izuzetno talentovanih ljudi.’
Došao je i trenutak kada zbog jedne priče, početkom 1970-tih, dolazi u Beograd, gdje se zaljubljuje u jednu ženu i jednu zemlju koju i danas zove ‘svijet u malom’: ‘Zaljubio sam se i odlučio da se preselim u Beograd. Jugoslavija je za mene bila svijet u malom, sa mediteranskom morem i alpskim planinama. Kako je moja karijera procvjetala u toj divnoj i nezaboravnoj Jugoslaviji, imao sam još jedan jak razlog da ostanem. Bio sam svjestan da u BBC-u nikad ne bih mogao da napravim emisije kakve sam pravio ovdje. Nikad se nisam pokajao što sam ostao.’
Byford je imao sreću da radi u televizijskim kućama kada su one doživljavale najveće uspjehe, a i sam je bio dio toga. Ipak, u Sarajevu se osjećao najbolje: ‘Da, imao sam sreće da radim u BBC-u šezdesetih, koje su bile zlatne godine te kuće. Zatim sam radio u Beogradu 70-ih godina, koje su tamo bile najuspješnije godine TV Beograd, a u Sarajevo sam došao početkom 80-ih godina, a to su bile zlatne godine Televizije Sarajevo.
Ono čega se najviše sjećam da sam u Sarajevu, prvi put otkad sam počeo da radim na Balkanu, bio tretiran kao “gospodin reditelj”. Izvanredno sam primljen i sve što sam tražio, to sam i dobio. Kad sam završio jednu seriju, urednici bi rekli: “Dođi opet iduće godine sa novom serijom”. I do kraja decenije sam dolazio uvijek s novim projektom. Imao sam potpunu slobodu, nešto o čemu većina umjetnika može samo da sanja.’
Byford je bio neizostavnim dijelom najboljih i nagrađivanih dječijih emisija koje smo pratili na jugoslovenskim televizijama, među kojima se ističu već pomenuti ‘Nedeljni zabavnik’, zatim ‘Poletarac’ i ‘Neven’, ako i ‘Notna svaštara’, ‘Tragom ptice Dodo’, te ‘Otvori prozor'…
Timothy John Byford je, nakon duge i teške bolesti, umro 5. maja 2014. godine u Beogradu.