Šopovi dani na Plivi

Lik sa novčanice od 100 KM je bio pjesnik? Čuj to?

Nikola Šop, BiHU Jajcu je sinoć, 2. oktobar, otvorena tradicionalna književna manifestacija “Šopovi dani na Plivi”, koja se od 1997. godine održava u znak sjećanja na velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Nikolu Šopa.

Na ovogodišnjim “Šopovim danima na Plivi” će učestvovati više od 40 pjesnika iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja. Manifestacija će ove godine biti fokusirana na književnika Mileta Stojića, koji će predstaviti svoje stvaralaštvo.

U okviru ove manifestacije, koja traje cijeli vikend, u jajačkom Domu kulture će biti održana i izložba slika te dodjela nagrada učenicima osnovnih i srednjih škola za najbolje literarne radove posvećene Nikoli Šopu.

Uoči zatvaranja manifestacije, u nedjelju, organizator će objaviti ime pjesnika kojem će biti posvećeni “Šopovi dani na Plivi” naredne 2010. godine.

Nikola Šop, rođen 19. augusta 1904. godine, u Jajcu, bosanskohercegovački je pjesnik. Umro je 2. januara 1982. godine u u Zagrebu.

Njegovo djelo iluminira ponajprije samotnički interijer, posvećeni krug “svijetle samoće”, u kojem živi svoj imaginirani poetski svijet, više nego i sama religioznost, koja spontano zrači iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti.

Nikola Šop je moderni kršćanin koji ljudskošću prevladava dogme; naivnom dobrodusnošću, poput fra Marka Krnete iz Andrićeve novele, Šop upućuje svoje stihove Isusu bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposrednošću, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. Šopov Krist je potpuni čovjek, koji se odriče božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom.

Šopove pjesničke zbirke “Pjesme siromašnog sina” (1926), “Isus i moja sjena” (1934), “Od ranih do kasnih pijetlova” (1939) i “Za kasnim stolom” (1943), a ništa manje i čudesna, bajkovita pjesnička proza “Tajanstvena prela” (1943), unutarnjom profinjenošću religioznog čuvstva, uzdižu se prema svemirskim visinama, koje će nadahnuti njegove zbirke “Kućice u svemiru” (1957) i “Astralije” (1961).

U Šopovoj poeziji religioznost je dosegnula kosmičku dimenziju i otkrila svoju estetsku vrijednost. Pjesnik pun iznenađenja i proturječja, Šop daje svojim djelom takvu klavijaturu koja dopušta najrazličitije varijacije. I plahi sugovornik i smioni sekundant kozmonautima i slavitelj malenih i strpljivi spektator ljudskih taština, i zagovornik bukoličke vedrine i opčinjeni stanovnik velegrada.

Ozbiljnost i radoznalost modernog čovjeka, prevodilac Pannoniusa i autor knjige o Horaciju, advokat nekog umanjenog intimnog “džepnog kršćanstva” i zadivljeni registrator balističkih komunikacija sa svemirom. Magnetizira ga ritam modernih kretanja a moli prije rata da tvornice sporije rade, raduje se bezazleno svakom preobražaju a tuguje što romantiku svijeća smjenjuje prozaičnost elektrike.

Mirno podnosi starenje a žali za regionima djetinjstva, idealizira školu i sumnja u sveznadarstvo učitelja. Ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i svijet je napučio prolaznicima bez ambicija. Bog mu je više djed i glava velike obitelji nego strogi sudac i sveprisutni nadzornik.

Na krivudavom putu se mogao lišiti svega osim čuđenja, ozlovoljiti je mogao učenjake, sistematičare, dogmatičare, skeptike i cinike, ali nikada čitaoca privržena lirici, nikada iskrena štovatelja pjesme. Astralan i prizeman, bezazlen i bremenit iskustvima, misaon i osjećajan, poganski vedar i filantropski sentimentalan,

Šop je prošao više faza, odabirao raznolike simbole varirajući uvijek jednako autentičan motiv moderna prognanika. Stoji nepomaknuto među najzanimljivijim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a poslijeratnim ciklusima daje tribut sve uzbudljivijim susretima s fenomenom — sveprostornog.

piše: Saša Vereš

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.