Bio je blage naravi, nezlobivi introvert, bez onih bujnih i bučnih mentalitetnih manifestacija, načitan i vrlo striktnoga čitateljskog ukusa. Nije ga se moglo nagovoriti na nešto što ne želi
Njihovi egleni bili su krajnje banalni, ali koga je svih tih godina bilo briga za to. Momo i Uzeir, naime, nisu bili kulturne vrijednosti, ali su nakon tolikih godina postali povijesne znamenitosti ili znamenitosti jednoga sjećanja. Tada je radio bio važniji od televizije, a umjesto sapunskih opera narod je imao dvojicu junaka koji su živjeli njegov život i brinuli sve njegove probleme