Proces formiranja grada Sarajeva, a time i ulica i trgova u ovom gradu započeo je prije pet vjekova i odvijao se, nekad jače, a nekad slabije, kroz svo iduće vrijeme, do dana današnjega. Ta izgradnja traje i danas, i to u jednoj dosada neslućenoj dinamici u kojoj se grad Sarajevo širi i razvija na posve novim površinama.
STARI DIO SARAJEVA, koji još uvijek po broju ulica i trgova i po prostranstvu predstavlja glavninu naselja, počeo se formirati kao sasvim novo naselje orijentalnog urbanističkog i sadržajnog tipa. Bilo je to u šestoj deceniji 15. vijeka, prilično prije pune pacifikacije Bosne 1463. godine.
Prva akcija urbanizacije doline Miljacke na sistematskoj osnovi završena je 1462. godine, odnosno godinu dana prije pada bosanske kraljevine, i taj datum se s pravom može uzeti kao godina osnivanja Sarajeva. Tu akciju čini izgradnja i puštanje u rad zadužbina tadašnjeg skopskog krajišnika, a kasnijeg bosanskog namjesnika Gazi Isa-bega Ishakovića: karavan-saraja hamama, mosta, gostinjca, niza dućana i prvog gradskog vodovoda).
Pred kraj turske dominacije grad je imao 328 sokaka, čikmi i mejdana (a to je jedna polovina ukupnog današnjeg broja). Te građevne jedinice bile su raspoređene i teritorijalno organizovane u 104 veće građevne jedinice, mahale, prototipove današnjih mjesnih zajednica. Najisturenije naseobine prema zapadu bile su u vidu klinova na desnoj obali Miljacke u današnjoj Magribiji ulici i Ulici dra Safeta Mujića (obje na Marindvoru), a na lijevoj u današnjoj Novoj ulici i središnjoj dionici Ulice Soukbunar.
Kotlina Sarajeva, koja se, prema narodnoj tradiciji, u doba bosanske samostalnosti zvala Zlatni do, nije bila nenaseljen kraj. Ostavljajući ovdje po strani slučaj srednjovjekovne varoši Vrhbosne, za koju najnovija ispitivanja upućuju da je bila oko današnjeg potoka Koševo na desnoj ili naspram ušća toga potoka, na lijevoj obali Miljacke i koja je kasnije potpuno nestala paljevinom (Vuk Jajčanin, 1480), ili utapanjem u tkivo novog naselja, može se danas sa sigurnošću tvrditi da su u doba bosanske državnosti, pa čak i u prvim decenijama turske vladavine, postojale ovdje sljedeće naseobine u vidu sela: Brodac, Budakovići, Koševo, Bjelave (Bilave) i Radilovići na desnoj, te Bistrik, Hrid, zatim Žagrići i Komatin, na lijevoj strani Miljacke. Bez obzira što se ne zna ništa o tome jesu li ta sela bila zbijenog ili raštrkanog tipa, već sam njihov broj ukazuje da su u vrijeme osnivanja Sarajeva padine toga budućeg grada bile praktično naseljene i zgrađene.
Za razmatranje sistema razvoja grada i njegove ulične mreže od posebne je važnosti srednjovjekovno selo Brodac. To naselje izričito navodi 1462. Gazi Isa-beg u svojoj zakladnici kao mjesto (selo – karje) gdje je podigao gostinjac, mlinove uz Miljacku, karavan-saraj i niz dućana te pokupovao i zavještao i niz zemljišnih nekretnina. U tim izvornim podacima imamo izravan i nepobitan dokaz da se orijentalno Sarajevo sa svojom mrežom ulica počelo razvijati upravo na području i u srcu samoga sela Brodac. To selo dosada se ubiciralo suhoparnim konstatacijama na potezu od Bendbaše do karavan-saraja Kolobare. Uz navedenu konstataciju o ubikaciji Brodca, ovdje se može baciti više svjetla u područje toga sela: zapadna granica išla je sve do današnjeg kraka Ulice Zelenih beretki sjever-jug, a u njegov uži atar spadala je ne samo današnja Luledžina ulica, nego i čitava sjeverna padina iznad Ulice Samardžije – od Nadmlina sve do Kovača.
Ta nova izgradnja vezala se za samu čaršiju, srce starog Sarajeva. Neposredan povod tome bio je katastrofalni požar 8. augusta 1879, koji je progutao 304 kuće, 434 dućana i 135 drugih objekata u 36 ulica u prilično velikom radijusu oko današnjeg hotela ‘Evrope’ (Evropa), a nakon kojeg su se počeli na tom prostoru graditi sasvim novi i drugačiii objekti. Navedeni požar i nova izgradnja u potpunosti su zatrli staru, vrlo staru četvrt (mahalu) Latinluk (od Gazi Husrev-begova bezistana i Principova mosta na zapad do pred ulice Zrinskog i Štrosmajeravu), tako da više ne znamo ni kako je taj kraj arhitektonski izgledao.
Nova, austrougarska izgradnja bila je brojna i intenzivna. Formirala je ovdje sasvim nove građevne cjeline i ulice. Uveden je jedan novi građevni stil i u volumenu i u fizionomiji u odnosu na zatečenu izgradnju. Taj stil ostavio je ovdje brojne objekte, među njima i veoma značajne u oblicima eklekticizma i bečke secesije pred prvi svjetski rat.
Daleko bi nas odvela čak i površnija analiza ukupne izgradnje toga perioda na prostoru starog Sarajeva. Umjesto toga evo nešto posebno, pregled značajnijih javnih objekata visokogradnje i niskogradnje toga perioda, utvrđen prema raznim izvorima, a koji su bitno uticali na formiranje ne samo ulica, nego i čitavih novih ansambla:
1879
– Izgrađena i otvorena prva ciglana Augusta Brauna u Koševu.
1880
– 1. maja udaren kamen temeljac za Oficirsku kasinu (današnji Dom Oružanih snaga), na kojoj je 1912. dozidan kat.
1881
– 18. augusta postavljen temeljac Tvornice duhana na Marindvoru, koja se kasnije nekoliko puta dograđivala.
– 11. oktobra otpočela gradnja Pivare u Ulici Konak, vlasnik H. Levi.
1882
– 12. decembra otvoren hotel ‘Evropa’, vlasništvo Gliše Jeftanovića.
– otvorena Ašenbrenerova pivara na potoku Koševo, koja je 1911. otkupljena i adaptirana u Radnički dom.
– dovršena Župna katolička crkva na mjestu današnje Crkve Sv. Ante Padovanskog u Ulici Konak (Nurije Pozderca).
1883
– dovršena Škola sestara milosrdnica sa Kapelom Sv. Vinka na uglu Ćemaluše i Šenoine ulice.
1884
– 24. augusta započeta gradnja Katedrale.
– 23. novembra otvoreno Novo groblje u Koševu, projekat Josipa Vancaša.
1885
– 1. januara pušten u promet tramvaj sa konjskom zapregom.
1886
– 1. oktobra dovršena palata Zemaljske vlade (god. 1911. dozidan treći sprat), projekat Josipa Vancaša.
– izgrađeni i uređeni Veliki i Mali park.
– 1. oktobra otvorena Trgovačka škola.
1886 – 1897.
– izvršena regulacija Miljacke u obliku, kakav, uglavnom, danas vidimo.
– dovršena palata Marindvora.
1888
– dovršena palata Penzionog fonda (današnji građevni blok sa zapadne strane Katedrale) i u njoj 1. februara otvoren Zemaljski muzej.
– dovršena Kiraethana na Bembaši, projekat Josipa Vancaša.
1889
– 14. septembra posvećena i otvorena Katedrala, projekat Josipa Vancaša.
– dovršena i otvorena Šerijatska sudačka škola u pseuomaurskom stilu (u drugoj polovini 20. vijeka bila sjedište Muzeja grada Sarajeva), projekat Karla Paržika.
1989 – 1890.
– izgrađen i pušten u promet prvi moderni vodovod sa vrela Mošćanice. God. 1895. kaptirano i vrelo Crnil.
1891
– 16. februara otvorena nova Gazi Isa-begova banja na mjestu stare kao prvo moderno kupatilo u gradu, projekat Josipa Vancaša.
– dovršena palata Vrhovnog suda (danas Osnovna škola Edhem Mulabdić) u današnjoj Ulici Konak.
– dovršena i otvorena Prva gimnazija.
– dovršena i otvorena zgrada Učiteljske škole.
1893
– u julu donešen ‘Novi građevni red za Sarajevo’, koji određuje širinu ulica, građevnu liniju, protivpožarni materijal i daje opštini pravo eksproprijacije zemljišta za proširenje ulica.
– dovršeno Centralno katoličko sjemenište u italijanskoj renesansi.
1894
– 1. jula dovršena i otvorena Zemaljska bolnica.
– dovršen Franjevački samostan u današnjoj ulici Konak (Nurije Pozderca).
– dovršen Samostan Sv. Augustina u staronjemačkom samostanskom slogu.
1895
– 3. i 4. aprila prvi put osvjetljene ulice grada električnom rasvjetom.
– 1. maja pušten u promet prvi električni tramvaj od Tvornice duhana do Latinske ćuprije.
– 1. maja puštena u rad Električna centrala u današnjoj Ulic Gundulića.
– dovršena Nadbiskupska rezidencija i kaptolska zgrada, projekat Josipa Vancaša.
– 2. maja dovršena i otvorena zgrada hotela ‘Grand’, u kojoj je od 1896. bila Zemaljska banka.
– 31. oktobra otvorena Gradska tržnica, projekat Josipa Vancaša.
1896
– 20. aprila dovršena i otvorena nova Gradska vijećnica u maurskom slogu, projekat Ćirila Ivekovića.
– dovršena i posvećena katolička crkva Sv. Ćirila i Metoda sa freskama Otona Ivekovića i slikarijama po kupoli Ivane Kobilce.
– dovršena druga vladina palata, današnja zgrada Željezničkog transportnog preduzeća, projekat Bartolomea Knopfmahera. Godine 1930. dozidan treći kat.
1896
– od 1896. do 1903. izvedena glavnina mreže moderne gradske kanalizacije.
1897
– 6. maja dovršen i otvoren Ajas-pašin dvor (današnji hotel ‘Central’), projekat Josipa Vancaša.
– 4. oktobra postavljen temelj Srpske škole (kasnija Bogoslovija), projekat Karla Paržika.
– dovršen most na Miljacki raspona 25,36 metara, do tada najveća armiranobetonska građevina te vrste na prostoru Monarhije, projekat ing. J. Šustera iz Beča.
– dovršena južna polovina Đulagina dvora (sjeverna polovina dovršena 1930/ 31).
1898
– 4. januara otpočela gradnja doma ‘Betlehem’, projekat Josipa Vancaša.
– 20. septembra postavljen temelj palate Mitropolije.
– 2. decembra otvorena Srpska škola (kasnija Bogoslovija, danas Ekonomski fakultet), projekat Karla Paržika.
1899
– 2. januara dovršen i otvoren Društveni dom (danas Narodno pozorište), projekat Karla Paržika.
– 19. novembra dovršena i posvećena Evangelička crkva (danas Likovna akademija).
– dovršena palata Mitropolije kraj Nove crkve.
1901
– novi vodovod sa vrela Kovačića , proširen 1910.
– prvo asfaltiranje ulica u gradu.
1902
– 2. jula otvorena novosagrađena banja na Bembaši.
– dovršena i otvorena Filipovića kasarna.
– dovršena i puštena u rad Meteorološka stanica na Bjelavama.
1904
– dovršena Tvornica ćilima.
1905
– dovršena i otvorena treća vladina palata – ‘Bijela vlada’ (danas zgrada Skupštine grada Sarajeva, poslije oslobođenja adaptirana).
1906
– dovršena i otpočela rad Fabrika čarapa Avrama Levija Sadića.
1909
– dovršena Velika realka na Obali.
– dovršena i otvorena Zemaljska štamparija na Obali (današnja zgrada ‘Oslobođenja’).
– sagrađena Hrvatska centralna banka.
1911
– dovršen i otvoren Dom Prosvjete sa bibliotekom.
– 16. i 17. decembra otvorenje Radničkog doma na potoku Koševo (otkupljena i adaptirana Ašenbrenerova pivara).
1912
– 1. oktobra dovršena i otvorena zgrada Trgovačke akademije.
– dovršena i otvorena zgrada kina Apolo – prva kino dvorana u gradu.
– dovršena i otvorena Austrougarska banka (danas Privredna banka) na Obali.
– dovršen ansambl novih zgrada Ulema medžlisa li koIonada pred Carevom džamijom, projekat Bartolomeja Knopfmahera.
1913
– 19. marta dovršena i otvorena zgrada Hrvatske centralne banke.
– 11. maja otvoren hotel ‘Imperijal’.
– 18. maja dovršena i otvorena palata Direkcije pošta.
– 27. septembra dovršen i otvoren Napretkov zakladni dom (Napretkova palata), projekat Dioniza Sunka iz Zagreba.
– 4. oktobra dovršen i otvoren paviljonski Siistem zgrada današnjeg Zemaljskog muzeja, projekat Karla Paržika.
– 5. oktobra otvoreno kino Imperijal – druga kino dvorana u gradu (Napretkova palata).
– dovršena Vatrogasna kasarna na Zelenom mejdanu u stilu secesije i po ugledu na Vatrogasnu kasarnu u X bečkom kotaru, projekat Josipa Pospišila.
– dovršena i osvećena Crkva Sv. Marije u baroknom slogu.
– dovršena i osvećena Crkva Sv. Ante Padovanskog u gotičkom slogu.
1914
– 2. aprila se prvi put se pojavljuje plinska rasvjeta ulica.
– dovršena Sudska palata, projektanti Hans Glazer i Alfred Kraup iz Beča.
– dovršena i otvorena zgrada La Benevolencije, na uglu ulica Mis Irbine i Augusta Cesarca.
– izgrađena Kasarna princa Eugena, poznata pod imenom Jajce kasarna.
1915
– 21. juna postavljen kamen temeljac Napretkovu srednješkolskom đačkom internatu, projekat Dioniza Sunka iz Zagreba.
nastaviće se
Literatura: Ulice i trgovi Sarajeva, Alija Bejtic, 1973
Vezano: Znamenitosti Sarajeva