Metro u Sarajevu

Metro u Sarajevu je tema na koju najveći broj ljudi reaguje smijehom, vjerovatno zbog toga što to u sadašnjoj situaciji nerješenih osnovnih infrastrukturnih pitanja djeluje potpuno nerealno iz mnogo razloga, a prvenstveno finansijskih. Na određene odluke ne možemo uticati ali možemo maštati i planirati kako bi bilo kad bi bilo.

Metro u Sarajevu

Prije Olimpijskih igara održanih 1984. godine, kada je došlo do velike građevinske ekspanzije u Sarajevu, razgovarano je upravo na temu METRO U SARAJEVU. Odlukom tadašnjih odgovornih ljudi, odlučeno je da se u taj projekat ne ulazi, iako je postojao veliki broj ljudi koji su podržavali ideju izgradnje metroa. Postoji više idejnih rješenja na temu METRO U SARAJEVU, a jedno je iz 1975. godine, sarajevskog arhitekte Muzafera Osmanagića, koji je u cilju rješavanja saobraćajnih gužvi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u studiji ECO ENERGY 2010-2015 osmislio projekat izgradnje Metroa u koritu rijeke Miljacke.

U svojoj Studiji autor tvrdi kako je moguće napraviti trasu metroa i garaže u koritu Miljacke, od Vijećnice do Otoke, a metroom bi se putovalo maksimalno 20 minuta, tj. za puni krug bi trebalo 40 minuta. Projektom bi bili zadržani svi mostovi na rijeci Miljacki, ali bi se njen osnovni tok izmjestio na nivo dva metra ispod okolnih saobraćajnica, dok bi ispod rijeke bile dvije do tri etaže parkinga i trasa metroa.

Ponuđene su tri verzije. Prva verzija, koja je najskuplja i iznosi 400 miliona maraka, predviđa metro i garaže na dvije etaže, dok je drugom i trećom verzijom predviđena samo jedna, odnosno dvije etaže za parkiranje. Osmanagić je planirao da se projekat finansira kreditima Svjetske i Evropske banke za obnovu i razvoj s rokovima otplate od 10 i 25 godina, te grejs periodom od dvije do tri godine, kao i putem GEF-a fonda Ujedinjenih nacija, od kojih se može očekivati 20 do 30 posto nepovratnih sredstava. Izgradnja projekta bi trajala četiri godine, a u nju bi bio uključen veliki broj firmi.