Narodno pozorište: Ježeva kuća

Opera za mlade Ježeva kuća, Zlatana Vaude, u režiji Ferida Karajice, scenska je izvedba priređena s namjerom da se pobjegne od sveprisutnog šunda i kiča.

Ježeva kuća (Narodno pozorište Sarajevo)

U staroj šumi živi hrabri lovac Ježurka Ježić, naoružan sa trista kopalja. Jednog dana brzi poštar zec donese mu Lisičin poziv na masnu večeru. Ježurka praćen raznim životinjama, bubama i leptirima – njegovim prjateljima, dolazi pred Lijinu jazbinu. Lijina loga je najraskošnija u šumi. Ona tu živi okružena ljutitim osicama, svojim slugama i čuvarima. Njene komšije su zle ptice, dok dobre životinje izbjegavaju ovo mjesto.

Otpočinje ručak, bogat i mastan, kakav šuma odavno nije vidjela. Niže se zdravica za zdravicom, niže se jelo za jelom. I Ježurka i Lija sjaje od masti, a Ježurkin trbuh napeo se i zategao kao ratni bubanj. Dok se njih dvoje časte, dolazi stari trgovac Jazavac, koji traži od lukave Lije da mu plati, ili vrati robu koju je uzela na veresiju još prošle zime. Lijine odane osice svojim ubodima otjeraju sirotog Jazu. Gozbi se pridružuje debeli i tromi Medo koga su privukli opojni mirisi sa Lijine trpeze.

Sunce se već spustilo iza brijega i Ježurkini prijatelji dolaze po Ježurku. Lisica nagovara Ježa da se ne vraća tako kasno, već da prespava u njenoj raskošnoj kući. Ježurka se zahvaljuje na pozivu i izjavljuje da mu je draži njegov skromni dom. Sada se lisica zamisli: to mora da je raskošan dvorac kada ga jež toliko voli. Ona pita Medu da li zna gdje je Ježeva kuća. On odgovara da ne zna, ali ih njegov prijatelj Vuja može odvesti tamo. Odlučuju da pronađu Vuju.

Noć je. Šuma se sprema za počinak. Lija i Medo, praćeni ljutitim osicama, pronalaze Vuju. Stvara se pakleni plan. Lisici će pripasti dvorac, a Vuja i Medo će opljačkati sve što ima u njemu. Cijela šuma je na nogama. Bube i leptiri su čuli razgovor Lisice i njezinih prijatelja i sada svi traže Ježa da brani svoj rodni prag. Družina dolazi pred Ježevu kuću, ali na njihovo zaprepašćenje to nije nikakav dvorac, već skromni dom smješten u unutrašnjosti jedne oborene bukove klade.

Prema pogodbi Vujo i Medo prepuštaju Liji Ježevu straćaru, a oni se ipak odlučuju da je opljačkaju. Jež hrabro brani svoj dom odgovarajući napadačima da će onaj ko ne voli svoju kućicu, makar kako prosta bila, na kraju loše proći, jer kad zatreba, neće imati pravi zaklon. Mudra Lija je ipak uvidjela da Jež ima pravo i da svoju kućicu treba voljeti i čuvati. Začuju se lovačke trube. Sve se životinje sklanjaju u svoje domove. Čuju se pucnjevi. Vuk i Medo koji žive od skitnje i pljačke, žrtve su lovačke hajke. Lovci se udaljuju. Životinje se vraćaju svojim poslovima i pjevaju pjesmu o sreći onih koji imaju svoju kućicu, svoju slobodicu.

Ono što imponira u ovoj izvedbi je potpuno korištenje domaćih kazališnih potencijala. Kritika je nakon pozitivne ocjene “Ježeve kuće” zaključila kako je Narodno pozorište uspjelo odgojiti ozbiljan solistički kadar. Uspjeh predstave je i u onome što ona ostavlja u kulturnom ambijentu Sarajeva i BiH, jer ovo je predstava koja proizvodi domaći kadar i domaće dramske tekstove koji se bave neuralgičnom prošlošću i sadašnjošću BiH.