Narodno veselje!

Josip Pejaković: Bosna

Nije bolan samo vaša i naša je.
Nije bolan samo vaša i naša je.
Jer kako bolan nema Bosne a Neretva huči? Kako bolan nema Bosne a Miljacka teče? Kako bolan nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one IDU, a ti ‘dje ćeš? Nemaš kud!

Ide, bolan i Vrbas, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb'o ribe fatat, a ne moju kuću rušit’. Ti si treb'o otić’ na onu Unu, zasjest’ s komšijama i zapjevat’ – ah, meraka u večeri rane – a ne se fatat’ granata i djecu po gradovima ubijat’. SRAM TE BILO!

Da imaš imalo duše k'o što je nemaš ti bi znao, dok god te rijeke teku Bosne ima, a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu ‘dje se džahkad hajvani zavlače. Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti ni to ne moreš, znaš.

Joj, kad te ‘nako jal za mali, jal za vel'ki nožni prst svežem kanafom pa te pustim niz Vrbas… joj, kako ću te popiti pivo moja i zapjevat’ k'o što ti nikad niko zapjev'o nije:

Narodno veselje!
Haj otkako je Banja Luka postala,
aman aman postala
Haj nije ljepša udovica ostala,
aman aman ostala
Haj kano što je Džaferbega kaduna,
aman aman kaduna
Haj a nju prosi sarajevski kadija,
aman aman kadija

Joj, kad onako bosonog krenem u šeher, a sve me probada po tabanima, popnem se na Šehitluke i kažem:
ama nije bolan samo tvoja i moja je,
nije bolan samo vaša i naša je.
I biće je akobogda.

* * *

Nermin Čengić: Zemljo koja?

Vidim polja što se ćuncem mlate
i na stijegu vidim čet'ri S.
Četnička je pjesma za te,
vel'ko U i crven fes.
Vel'ko U i crven fes.

A u polju bezbroj duša spava,
usred Potočara nišane.
Prodana je naša glava,
gospon’ druže,
druže jarane.

I dok ja neću to,
oni već su ovjekovječili Zlo.
Svaku noć plače glas:
oče, majko, šta učiniše od nas?

Ovdje noći nisu više lijepe.
Ovdje sunce više nema sjaj.
Dodik, Čović, dnevne fetve…
Zemljo čiiija?
Zemljo koooja?

U kom entitetu ljubav spava?
Ovdje popis nikad neće doć’.
Ovdje živi samo strava.
Zemljo čiiija?
Zemljo koooja?

I dok ja neću to,
oni već su ovjekovječili Zlo.
Svaku noć plače glas:
oče, majko, šta učinismo od nas?

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *