Poslije opsade sve je lijepo

Ne postoji zemlja na svijetu koja želi pjesnika. Svi žele advokate i informatičare. Mnogo pisaca je tako izgubljeno..

Goran Simić
Goran Simić

Goran Simić nema ništa protiv leptira ali ne može o njima da piše. Prije nego su 1992. godine srpski nacionalisti započeli opsadu Sarajeva Simić je bio poznat i čitan sarajevski pisac koji nije podlegao nacionalističkom zanosu, a čak je tu pojavu i kritikovao u štampi, ističući pogubnost ksenofobije i mržnje koju nacionalizam sobom nosi.

Njegova knjižara i porodična kuća su tokom opsade granatirani i uništeni. Majka, brat i mnogi prijatelji su na sličan način ubijeni. ‘Sretan sam kad se vidim u ogledalu svakog jutra.’ kaže Simić dok razgovaramo u Kineskom restoranu, u centru Edmontona, i dodaje: ‘Vidiš, još sam živ. Kada preživiš horor, sve ostalo je predivno.’




Susan Sontag je Simiću pomogla da napusti Sarajevo. Preko ‘PEN Canada’, organizacije koja se bavi zaštitom slobode izražavanja, Simić je 1996. godine stigao u Toronto gdje je bio stipendista na koledžu Massey. U to vrijeme njegovo znanje engleskog jezika nije bilo pretjerano dobro. Iako je bio jedan od poznatih pisaca u bivšoj Jugoslaviji, kad je istekla njegova jednogodišnja stipendija na koledžu, emigrirao je u Kanadu gdje je morao naći ‘ozbiljan’ posao. Zaposlio se kao radnik u magacinu. ‘Ne postoji zemlja na svijetu koja želi pjesnika. Svi žele advokate i informatičare. Mnogo pisaca je tako izgubljeno.’, smatra Simić.

Od prošle jeseni, Goran zarađuje platu u Edmontonu, kao pisac-u-egzilu u biblioteci ‘Stanley A. Milner’. Većinu svoje karijere, još od Opsade Sarajeva, Simić je ‘ratni pjesnik’, koji piše o onome što je vidio, čuo i osjetio tokom i nakon u opsade njegovog nekad sofisticiranog, multikulturnog, olimpijskog, rodnog grada, zvanog i ‘Jerusalem Evrope’, a koji je danas reduciran na, kako to Simić karakteriše, ‘pepeljaru’. Njegov je posao, na svoj skromni način, osigurati da ono što se desilo ne bude zaboravljeno: ‘Tamo još uvijek prekopavaju kosti.’




Goran Simić ovih dana objavljuje i svoju prvu knjigu poezije pisane na novousvojenom jeziku. Riječ je o sjajnoj kolekciji stihova nazvanoj ‘Izlazak sunca u očima Snješka’ (Sunrise in the Eyes of the Snowman). Trenutno priprema i knjigu kratkih priča o Alberti, a istovremeno radi i na prevođenju djela kanadskih pisaca na srpsko-hrvatski jezik.

U edmontonskoj čaršiji smo se sreli tokom jednog od najhladnijih dana u godini. Simić je bio jedina osoba koja se nije žalila na hladnoću. Kao i leptiri, ni vrijeme mu nije omiljena tema. Dok prati demonstracije u arapskom svijetu, razmišlja o svojim iskustvima proganjanog pisca i preživjelog u ratu: ‘Velika pobjeda slobode govora. Dokaz da ‘mali čovjek’ može promijeniti istoriju.’

piše: Todd Babiak, calgaryherald
prevod L.T., sarajevo.co.ba

originalno objavljeno na SARAJEVO.co.ba, 14. 03. 2011

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Jedan odgovor na “Poslije opsade sve je lijepo”

  1. Gorana sa Koševa poznajem iz 70-tih, iz ovog se vidi da Sarajlije svagdje se bolje cijene nego u Sarajevu jer šta ovi štosu zaposjeli ovaj grad znaju o inteligenciji.
    Poruka Sarajlijama da se počnu uvažavati između sebe i pomagati, u suprotnom nam negine da se fatamo inostranstva.
    Nemora značiti da je neko pametan ako je završio i kupio diplomu.
    Jasminko

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.