« Prethodni dio feljtona: Zločin i kazna (10)
Materijal je promovisan na tada popularnom festivalu “Mesam” 1990. godine, a na njemu se našla obrada narodne pjesme “Čaje šukarije” u kojoj uz Čolu nastupa i djevojčica Ivana koja je glumila u filmu “Kuduz”. Pjesma postaje veliki hit u cijeloj Jugoslaviji, a pored nje se pamte i “Čija je ono zvijezda” i “E draga, draga”.
Povratak u vrh popularnosti prekida agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Čola povremeno nastupa sa Lazom Ristovskim širom Evrope, a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike.
Tokom pauze u snimanju novih pjesama, diskografske kuće 1994. godine objavljuju dvostruki album “Posljednji i prvi” koji je ujedno bio i izbor njegovih najvećih hitova. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka album se smatra jednim od najprodavanijih albuma.
Zdravko Čolić: “Žene mijenjaju ljude nabolje. To je sigurno, sto posto. I u nekim blic vezama i u zabavljanjima, sigurno su me mijenjale, sigurno sam zbog njih postao bolji. Žene su mi glavna inspiracija. Za mene svako žensko biće i žensko ime ima specifičnu energiju i značenje. Ja sam pjevao i Kristini i Jasmini i Emili i Ivani… bilo je tu i Mađarica… Upoznao sam mnogo žena u svom životu. Bila je tu, naravno, i jedna Ružica koju sam od milja zvao Ruška i zbog nje bio napet kao puška.”
Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić 1997. godine, opet sa Goranom Bregovićem, objavljuje svoj deveti album “Kad bi moja bila”. Pjesme s albuma su komponovali zajednički. Najveći hit na ovom albumu je pjesma “Jasmina”, a izdvajaju se i pjesme “Čini ti se grmi”, “Jako, jako slabo srce zavodiš”, kao i balade “Kad bi moja bila” i “Tabakera”.
Zdravko Čolić: “Krivac za to što sam se ja počeo baviti pisanjem je Goran Bregović. Mi smo zajedno, negdje krajem osamdesetih, radili neki film gdje sam mu ja ustvari pomagao, a potom smo radili i moju ploču “Kad bi moja bila”. Ja sam mu potom donio neke materijale od kojih je on uzeo najbolje i nastalo je osam pjesama koje smo zajedno potpisali, a među njima su “Jasmina”, “Kad bi moja bila”, “Čini mi se grmi”. Mislim da je dobro da pjevač bude i autor nekih svojih pjesama jer se na taj način publici možeš predstaviti i na jedan drugačiji način.”
Čola iste godine rasprodaje devet koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupa i u Prištini uprkos tada vrlo nezgodnoj sigurnosnoj situaciji. Čoline pjesme ponovo pronalaze svoj put i do publike u Hrvatskoj, gdje su znale biti nepoželjne i cenzurisane od urednika na lokalnim radio stanicama.
» Nastavak feljtona: Čekajuć’ za Travnik vezu (8)
« Prethodni dio feljtona: Zločin i kazna (10)
