Posljednji i prvi (9)

« Prethodni dio feljtona: Zločin i kazna (10)

Zdravko Čolić
Zdravko Čolić
Zdravko Čolić 1990. godine, zajedno sa Goranom Bregovićem priprema album “Da ti kažem šta mi je”.

Materijal je promovisan na tada popularnom festivalu “Mesam” 1990. godine, a na njemu se našla obrada narodne pjesme “Čaje šukarije” u kojoj uz Čolu nastupa i djevojčica Ivana koja je glumila u filmu “Kuduz”. Pjesma postaje veliki hit u cijeloj Jugoslaviji, a pored nje se pamte i “Čija je ono zvijezda” i “E draga, draga”.

Povratak u vrh popularnosti prekida agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Čola povremeno nastupa sa Lazom Ristovskim širom Evrope, a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike.

Tokom pauze u snimanju novih pjesama, diskografske kuće 1994. godine objavljuju dvostruki album “Posljednji i prvi” koji je ujedno bio i izbor njegovih najvećih hitova. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka album se smatra jednim od najprodavanijih albuma.

Zdravko Čolić: “Žene mijenjaju ljude nabolje. To je sigurno, sto posto. I u nekim blic vezama i u zabavljanjima, sigurno su me mijenjale, sigurno sam zbog njih postao bolji. Žene su mi glavna inspiracija. Za mene svako žensko biće i žensko ime ima specifičnu energiju i značenje. Ja sam pjevao i Kristini i Jasmini i Emili i Ivani… bilo je tu i Mađarica… Upoznao sam mnogo žena u svom životu. Bila je tu, naravno, i jedna Ružica koju sam od milja zvao Ruška i zbog nje bio napet kao puška.”

Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić 1997. godine, opet sa Goranom Bregovićem, objavljuje svoj deveti album “Kad bi moja bila”. Pjesme s albuma su komponovali zajednički. Najveći hit na ovom albumu je pjesma “Jasmina”, a izdvajaju se i pjesme “Čini ti se grmi”, “Jako, jako slabo srce zavodiš”, kao i balade “Kad bi moja bila” i “Tabakera”.

Zdravko Čolić: “Krivac za to što sam se ja počeo baviti pisanjem je Goran Bregović. Mi smo zajedno, negdje krajem osamdesetih, radili neki film gdje sam mu ja ustvari pomagao, a potom smo radili i moju ploču “Kad bi moja bila”. Ja sam mu potom donio neke materijale od kojih je on uzeo najbolje i nastalo je osam pjesama koje smo zajedno potpisali, a među njima su “Jasmina”, “Kad bi moja bila”, “Čini mi se grmi”. Mislim da je dobro da pjevač bude i autor nekih svojih pjesama jer se na taj način publici možeš predstaviti i na jedan drugačiji način.”

Čola iste godine rasprodaje devet koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupa i u Prištini uprkos tada vrlo nezgodnoj sigurnosnoj situaciji. Čoline pjesme ponovo pronalaze svoj put i do publike u Hrvatskoj, gdje su znale biti nepoželjne i cenzurisane od urednika na lokalnim radio stanicama.

» Nastavak feljtona: Čekajuć’ za Travnik vezu (8)
« Prethodni dio feljtona: Zločin i kazna (10)

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *