‘Samo nek’ ne puca’ tematizira jedan od najbolnijih fenomena bh. društva: mir, koji se zbog istorijskog prokletstva ovdje zove poslijeratno doba.

Sedamnaest godina nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma traje drama mira sa mučnim i loše uigranim igrokazima: – ‘Pomirenja’, ‘Suživota’, ‘Nostalgije za onim vremenima‘, ‘Demokratskih procesa’, ‘Integracija’, ‘Implementacija’, ‘Ustavnih promjena’, ‘Mapa evropskog puta’, i drugim oblicima političko-birokratske dramaturgije.

Narod istrajno igra u ovim predstavama koju režira domaća vlast i međunarodna zajednica. No, daleko smo i od pomirenja i od suživota, demokratskih procesa i implementacija. Kao u Kafkinom romanu Zamak, što se junak više trudi doći do zamka, on izgleda dalji i nedostižniji.

‘Samo nek’ ne puca’ tačna je i bolno precizna metafora našeg društva: Zamak odnosno naš mir, ekonomski napredak i socijalna pravda sve su nam dalji što se odmičemo od rata, pa naša, fatalizmu sklona raja, samo skromno uzdiše: šuti, samo nek’ ne puca.

Autor: Emir Imamović
Režija: Dine Mustafića
Dramaturgija: Segor Hadžagić
Scenografija: Tanja i Stjepan Roš
Kostimgrafija: Lejla Hodžić.
Uloge:
Alen Muratović,
Džana Pinjo,
Elma Ahmetović,
Ajla Cabrera,
Sanin Milavić,
Mirza Dervišić,
Adnan Goro,
Edhem Husić
Termini:
04. februar 2015 @ 20:00h
Mjesto: Pozorište mladih Sarajevo
mapa područja
Pogledajte mapu