Inspiracija ove godine nedvojbeno je bila sama klasika, London XVIII i XIX stoljeća, naravno provučen kroz filter najrecentnijih (post)industrijalnih uticaja kakav su pregrađa Beijinga i paljevina Amazona.
Smog sarajevski
Nakon nekoliko osrednjih i više od nekoliko potpuno razočaravajućih pokušaja, Sarajevo je konačno uspjelo da proizvede smog vrhunske kvalitete, prvi ovogodišnji smog koji se može usporediti s prošlogodišnjim hitovima kakav je bio onaj od 22. decembra 2013.
Iako po kvaliteti slične konzistencije, što se može vidjeti na priloženim slikama, ovogodišnji hit odlikuje se blagom nijansom sive poznatije kao istočnonjemačka himmelgrau i kremaste teksture koja podsjeća na gnojni iscjedak iz oka. Nasuprot barokno bogate sumporaste žute od prošle godine ovaj uradak se čini dosta pitomijim ne naglašavajući toliko sam čin apokalipse i sveopće propasti ljudske civilizacije koliko tešku mirnoću svršenog čina gdje umjesto sveopćeg plača i škrguta zubi preovladavaju tišina koju prekidaju povremeni jecaji i slična očitovanja beznađa a što je svojstveno gradovima koje je pogodila božja srdžba, vulkan ili pak nuklearna eksplozija. S te strane ovaj uradak, iako na prvi pogled minimalistički, nakon ponovnog udisanja otkriva filigransku slojevitost građenu sa mnogo pažnje.
Sam bouquet je više nego razrađen, što se i očekivalo od majstora kalibra kakav je Sarajevo. Inspiracija ove godine nedvojbeno je bila sama klasika, London XVIII i XIX stoljeća, naravno provučen kroz filter najrecentnijih (post)industrijalnih uticaja kakav su pregrađa Beijinga i paljevina Amazona. Novina ove godine je nešto povećana vlažnost koja evocira Milano u decembru. Vrlo upečatljiv detalj koji okusu daje puninu.
Glavni sastojak su očito razne kancerogene materije i mutageni vrhunskog kvaliteta. Posebno je važno naglasiti da najveći dio dolazi iz obnovljivih izvora, naših domaćih šuma, transportirajući tako krv i mržnju koju smo prolili a biljke upile direktno do naših pluća i kardiovaskularnog sistema. Sam početak u nozdrvama je rezerviran za tradicionalne elemente od kojih se definitivno izdvaja karburator svojim reskim uvodom koji onda odlično otvara složenije elemente bubonske kuge i šumske paljevine prema zadnjem nepcu dok sve to prema plućima prelazi u eksploziju mirisa sazdanih od najdelikatnijih sastojaka poput cementare, iperita, smrti novorođenčeta i čežnje za mladošću jedne usedjelice. Završetak je nešto mirniji, gorak, podsjeća na težak život ili mir u Dejtonu.
Sve u svemu, okus je ponešto opor i zahtijevan te se definitvno ne može preporučiti početnicima no pravi “connossieurs” smoga će ga zasigurno znati cijeniti. Za kraj treba reći da miris dugo ostaje u nozdrvama i odjeći a posebno se vodilo računa o vlasnicima duže kose koji u njemu mogu uživati onoliko dugo koliko mogu izdržati da istu ne operu. Ispljuvak je takođe vrhunski, kristalno crn kao humor o genocidu. Ovim uratkom Sarajevo je najavilo svoj veliki comeback u 2015 s kojim će zasjesti na sami vrh top ljestvica uz Norilsk, Pripyat, sjevernokoresjske gulage i deltu Nigera. Zbog svoji dejstava koje blagotovrno utječu na kompletnu zdravstvenu sliku izrazito se proporučuje rock zvijezdama u usponu koje streme tom “Layne Stayley tri dana pred smrt” looku koji ove godine naprosto hara među pravim poznavateljima. Takođe, preporuča se ženama sa neželjenom trudnoćom i svima onima koji nemaju osnovicu za invalidsku penziju.
piše: Dario Kristić
foto: Eldar Emrić