Ispostavilo se da je Sarajevo postalo jedan od mojih najdražih gradova koje sam posjetila do sada, a zbog toga me je još više sramota priznati kako sam ga ranije brisala sa svoje maršrute. Sarajevo me je natjeralo da od sada biram posjetiti gradove koje sam ranije pogrešno cijenila zbog neznanja.
piše: Julia Evans, Engleska
‘Neću ići u Bosnu. Nemam uopšte želju ići tamo.’ Sad se stid što su te riječi bile upravo moje prije nego sam posjetila Sarajevo, mjeto o koje bukvalno nisam imala pojma, a ipak sam bila sigurna da ne želim tamo otići.
Ko bi me mogao kiriviti za takvo mišljenje? Dok sam odrastala tokom 1990-tih, sve što sam ika čula o Bosni bilu su najgore stvari na vijestima. Priče o ratnoj patnji koje su pravili reporteri sa prve linije, a Sarajevo mi je budilo sjećanja na slike borbi i terora. Naravno, znala sam da je to sada prošlost , ali nikad od drugih putnika nisam čula ništa što bi me ponukalo da posjetim tu zemlju i taj grad.
I tako, bili smo u Budvi, a za nastavak putovanja imali smo dva izbora – Beograd ili Sarajevo. Iznenada sam se našla pred izborom da promijenim svoju raniju odluku i posjetim zemlju o kojoj sam znala tako malo. I jesam, posjetila sam je i to je bila jedna od najboljih odluka koje sam do sada donijela.
Od trenutka kad sam stigla u Sarajevo, osjetila sam strujanje u zraku koje nisam primjetila u Hrvatskoj ili Crnoj Gori. Ulice su šumile do ranih sati i osjećala sam se dobro došavši u jedan glavni grad. Okružen je planinama, a ima i pitoreskni starogradski dio sa popločanim ulicama. Grad je to koji tako dobro kombinuje modernost i tradiciju.
Iako po gradu još uvijek možete naići na tragove opsade (rupše od metaka na zgradama van gradskog centra, pretrpana groblja na obroncima brda) u gradu je prisutna pozitivna vibracija, a Sarajlije se čine tako gostoljubivima. Zemlja odbija da se definiše ratom koji se desio prije dvadeset godina, a umjesto toga grli svoju mješavinu kultura, rasa i religija.
Svaku večer bih sjedila na balkonu našeg pansiona gledajući u krovove i slušajući muziku uživo koja je svirala svako veče tokom godišnjeg filmkog festivala, posmatrala sam zalaske sunca i grmljavinu, slušala sam ezane. Osjećala sam se potpuno opušteno i lagano u Sarajevu.
Ispostavilo se da je Sarajevo postalo jedan od mojih najdražih gradova koje sam posjetila do sada, a zbog toga me je još više sramota priznati kako sam ga ranije brisala sa svoje maršrute. Sarajevo me je natjeralo da od sada biram posjetiti gradove koje sam ranije pogrešno cijenila zbog neznanja; jer nikad ne znate šta možete propustiti.