Sjećanje: Himzo Polovina

Himzo Polovina je bio jedan od najboljih i najpopularnijih izvođača sevdalinke, ali i tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor – specijalista neuropsihijatar.

Rođen je 11. marta 1927. godine u msotarskoj Donjoj Mahali. Kao dječak je sticao prva pjevačka znanja od svog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac je volio pjesmu pa bi Himzu sa braćom i sestrama poredao ispred sebe kako bi pjevali u jedan glas. Savjetovao ih je da se učlane u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo ‘Itihad’.

Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji u ‘Itihadu’, Himzo je između 1935. i 1940. godine usavršio i svoje recitatorske mogućnosti. Pred sam Drugi svjetski rat uči violinu kod poznatog profesora i majstora violine Čeha, Karla Malaceka.

Himzo Polovina je od 1947. godine pa sve do odlaska u Sarajevo bio član folklornog ansambla RKUD ‘Abrašević’. Sa ovim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Volio je šarolikost i bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće i nosio na javnim nastupima i kao pjevač.
U Sarajevu 1950. godine upisuje Medicinski fakultet, te se učlanuje u KUD ‘Slobodan Princip – Seljo’, a nastupa i sa ansamblima sarajevskih KUD ‘Ivo Lola Ribar’, KUD ‘Proleter’, ZKUD ‘Vaso Miskin – Crni’, KUD ‘Miljenko Cvitković'…

Pjevajući u društvima završava studije medicine i postaje doktor specijalista – neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz pomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju ‘Jagomir’ u Sarajevu, gdje radi sve do smrti 5. augusta 1986. godine.

Sakupljanje i interpretacija starogradske (malovaroške) pjesme se danas karakteriše kao autentično muzičko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumjevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.

Himzo Polovina je za svoju umjetnost primio mnoga priznanja, među kojima i Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine su krasile srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio.