Sjećanje: Hamdija Mulić

Hamdija Mulić je bio bosanskohercegovački učitelj i književnik i prvi pedagoški pisac.

Rođen je u Konjicu 1881. godine, gdje je završio mekteb i osnovnu školu. Potom dolazi u Sarajevo gdje završava nižu gimnaziju i učiteljsku školu. Odmah poslije završetka školovanja, 1901. godine je postavljen za učitelja-pripravnika, a po položenom stručnom učiteljskom ispitu i za stalnog učitelja.

Kao učitelj je radio u nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine, da bi 1913. godine bio premješten u Sarajevo, gdje ostaje sve do odlaska u penziju.

Pored učiteljskog poziva, Mulić predaje i pedagoške predmete u vjersko-prosvjetnim zavodima, “Darul-mualliminu”, “Gazi Husrefbegovoj medresi”, te “Islamskoj vjerskoj ženskoj školi”, gdje predaje sve do kraja školske 1943/44. godine.

Još u učiteljskoj školi Hamdija Mulić piše i objavljuje svoje radove. Redovno piše u tadašnjem magazinu “Behar”, gdje za devet godina objavljuje je brojne članke, 31 pripovijetku, te 27 narodnih pjesama koje je sam zabilježio, 3 narodne pripovijetke, 13 anegdota, 29 zagonetki, 21 primjer u rubrici “Šta ne valja raditi”.

Pored “Behara” Hamdija Mulić objavljuje i u “Pobratimu”, “Smilju”, “Gajretu”, “Biseru”, “Školskom vjesniku”, “Učiteljskoj zori”, “Misbahu”, “Pravdi”, “Novom beharu” i drugim izdanjima iz tog vremena.

Kao posebna izdanja objavio je: Za reformu naše nastave (1914); Uputa u vjersku nastavu (1930); Jugoslovenska čitanka (1931); Početnica za nepismene (1938); Metodika vjerske nastave (1941); Naša knjiga (1941). Sva izdanja štampana su u Sarajevu.

Objavio je i dvije zbirke pripovjetki: “Iz života za život”, (Mostar 1913.) i “Iz naše mahale”, (Zagreb 1944.)

Kad je 1937. godine, pri Ulema-medžlisu u Sarajevu, formiran Glavni odbor za suzbijanje nepismenosti među muslimanima Bosne i Hercegovine, i Hamdija Mulić biva izabran te postaje jedan od glavnih saradnika.

Hamdija Mulić je bio i prvi domaći dječji pisac obzirom da je brojne radove posvetio uprlavo djeci i omladini. Pisao je čistim narodnim jezikom, nastojeći pružiti znanje na načind a ga svako razumije.

Književni, a naročito pedagoški rad Hamdije Mulića je jako obiman i važan. Posebno se to odnosi na radove koji tretiraju prosvjetu u tadašnjoj Bosni i Hercegovini i njeno unaprjeđenje. Bez poznavanja tih materijala bi bilo nemoguće u potpunosti shvatiti prosvjetni život dvadeset posljednjih godina 19. i prve polovice 20. vijeka.

Većinu svojih radova Hamdija Mulić objavljuje pod svojim punim imenom i prezimenom, dok je manji broj, naročito u počecima književnog stvaralaštva, potpisivao pseudonimom Ata Nerces.

Kako je Hamdija Mulić pisao o odgoju i značaju knjige u prosvjećivanju, govore mnogi njegovi tekstovi koji su i danas aktuelni.

“Ima inteligentnih ljudi, koji se kite znanjem i umjećem, ali pravo ne shvaćaju plemenitu svrhu na zemlji, te su sa etičkog stajališta pravi idioti. Nije dosta samo natrpati dječiju dušu znanjem, nego treba da i najmanji dio nauke utječe na dobar odgoj mladeži.”.

Hamdija Mulić je umro 8. januara 1944. godine, u Sarajevu.