Miodrag Žalica, istaknuti pjesnik, romanopisac, dramatičar i dugogodišnji urednik dramskog programa nekadašnje Televizije Sarajevo, rođen je u Sarajevu, 16. decembra 1926. godine. Kao jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca nakon Drugog svjetskog rata, predstavljao je jedinstvenu pojavu u književnom i teatarskom životu Bosne i Hercegovine, i bio jedan od najoriginalnijih dramskih autora na našim prostorima, a bavio se i teatarskom kritikom.
Žalica je bio pjesnik koji je svoju transcedentalnu i metaforičnu prirodnost utkao u gusti i originalni dramski opus. Dramatičar koji je udario temelje anti-iluzionističkom teatru. Prvi je na domaćoj pozornici ukinuo realistično određene karaktere, piscu koji ne poštuje stroga žanrovska određenja već se s njima poigrava, insistirajući na stilskom relativizmu i paradoksalnosti, te prožimanju tragičnog i komičnog, kozmopolitu čiji je locis dramskog i umjetničkog interesiranja bio čovjek.
Miodrag Žalica je objavio dvije zbirke poezije ‘Tržnica sna’ (1955.) i ‘Skakavac u fraku’ (1961.), zatim zbirku pripovjedaka ‘Ne crtaj đavola na zidu’ (1962.), roman ‘Goetheov hrast u Buhenvaldu’ (1988.) kao i dvadesetak dramskih tekstova, među kojima ‘Najljepši dan: jedna noć’ (1971.), ‘Tako dozvaše tajnu’ (1973.), ‘Zagrljenici’ (1971.), ‘U beskraj’ (1971.), ‘Rimski dan/Propericije’ (1976.) i druge.
Dobitnik je i brojnih priznanja, među kojima i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva (1972), te Nagrade Društva pisaca BiH (1961) za dramu ‘Ne crtaj đavola na zidu’. Josip Lešić je svojevremeno u knjizi ‘Drama i njene sjenke’ o Miodragu Žalici rekao: ‘Za njega je čovjek usitinu građa od koje se prave snovi.’
Miodrag Žalica je umro u agoniji svog Sarajeva, na Ilidži, 17. decembra 1992. godine.