Savo Simić tvrdi da su Srbi bili u ‘unutrašnjem i spoljašnjem’ okruženju oko Sarajeva, da bi se tokom iskaza korigovao i rekao da je srpska vojska bila ‘u velikom poluokruženju’ i konačno zaključio da je ‘svako svakog držao u okruženju’
Savo Simić, svjedok odbrane Radovana Karadžića
Bivši načelnik artiljerije Prve sarajevske motorizovane brigade Savo Simić zatvorio je ovonedeljno izvođenje dokaza odbrane Radovana Karadžića. U izjavi timu odbrane, čiji je sažetak Karadžić pročitao, Simić navodi da je vojska bosanskih Srba oko Sarajeva uvijek vodila defanzivne akcije, nije imala namjeru da teroriše civile, a njegova jedinica je više puta pohvaljivana zbog discipline.
Po Simićevom mišljenju, granata koja je 12. jula 1993. godine ubila 13 civila dok su stajali u redu za vodu na Dobrinji ispaljena je iz sektora Butmir koji je bio pod muslimanskom kontrolom. Isto važi i za granatu koja je 22. januara 1994. godine pogodila grupu dece na sankanju na Alipašinom polju.
U vezi sa tri granate koje su 4. februara 1994. godine pogodile civile na Dobrinji, dok su u ulici Oslobodilaca Sarajeva djelili humanitarnu pomoć, svjedok tvrdi da su srpski položaji bili pod stalnim nadzorom UNPROFOR-a i da se sa njih nije moglo pucati. U opisu tog masakra u optužnici se navodi da je poginulo osam, a ranjeno bar 18 ljudi. Svjedok još ‘odgovorno tvrdi’ da nijedna modifikovana avio-bomba nikad nije lansirana iz zone odgovornosti njegove brigade, negirajući da su odatle ispaljene avio-bombe koje su 24. maja 1995. godine u ulicama Safeta Zajke i Majdanskoj ubile četvoro i ranile jedanaest civila.
Mapa opsade Sarajeva
Nakon što je detaljno obradio sistem izvještavanja i hijerarhijske odnose unutar Sarajevsko-romanijskog korpusa, tužilac Alan Tieger se osvrnuo na dio svjedokove izjave gdje tvrdi da je ‘Sarajevsko-romanijski korpus bio u dvostrukom okruženju u Sarajevu – unutrašnjem i spoljašnjem’. Svjedok je delimično promijenio iskaz tvrdeći da se ustvari nije radilo o ‘tipičnom okruženju, već jednom velikom poluokruženju’. Na mapi je označio položaje Ilidžanske brigade kao primjer unutrašnjeg okruženja ‘Srba u Sarajevu’, dok je prisustvo jedinica Hrvatskog vijeća odbrane u Kiseljaku i Visokom označio kao primjer vanjskog okruženja srpske vojske.
Simić je odbio da se saglasi sa tezom tužioca kako je ‘činjenica’ da je Vojska Republike Srpske smatrala da je Sarajevo pod blokadom i da je stalno naglašavala da mora tako ostati. Tužilac mu je predočio nekoliko dokumenata Sarajevsko-romanijskog korpusa, u kojima se insistira na ‘upornom zadržavanju Sarajeva pod blokadom’ i sprječavanju deblokade. U jednom od dokumenata čak stoji da je potrebno položaje oko Sarajeva ‘utvrditi žičanom i betonskom ogradom čime bi se pojačalo uvjerenje da se zaista nalaze u blokadi tj. logoru’.
Simić je uporno ponavljao da je Vojska Republike Srpske bila u poluokruženju i da bi ‘bilo pogubno’ da je Prvi korpus Armije RBiH probio linije i spojio se sa drugim jedinicama Armije RBiH. Zaključio je, konačno, da je ‘svako svakog držao u okruženju’. Simićev iskaz se nastavlja sljedeće sedmice.
