Ne postoji dan, sedmica, mjesec u posljednjih petnaest godina da se ne sjeti ali 28. augusta, na svoj rođendan, utrne.
Osim ‘normalnih manifestacija ludila’, zaljubljivao sam se u svaku ženu, djevojku koju bih upoznao, sreo, pa čak samo ugledao na ulici. To me je cijepalo, pa umjesto da pronađem svoj mir u nekom samostanu ili manastiru, ja sam lijek potražio u manastirki i obilasku brojnih sarajevskih kafana i kafića što je izazvalo sasvim suprotan efekat…
I taman kad sam skont'o da je red pokloniti se i do kraja života biti zahvalan rečenom Bakiru što ne dozvoli da mu iko Bosnu…
Ono što je onomad krenulo da se oživljava, a sad je sasvim utjelovljeno, zovu ga Papanluk (totalni), uzročno-posljedično je vezano za sveprisutno zakuhavanje vladajućeg cijepanja…