Od 30 do sada saslušanih svjedoka na suđenju Ratku Mladiću, samo je dvjema svjedokinjama to bio prvi iskaz pred Tribunalom. Obje su ranjene u noći između 28. i 29. maja 1992. godine kada se dogodilo prvo ‘jako granatiranja Sarajeva koje je izazvalo smrt i ranjavanje više civila’
Prema sažetku izjave, svjedokinja je nekoliko dana nakon ranjavanja na radiju čula snimak presretnutog razgovora od 28. maja 1992. godine, u kojem Mladić naređuje granatiranje sarajevskih naselja Velešići i Pofalići, zatim Dobrovoljačke, Humske i ulice Đure Đakovića, kao i ispaljivanje plotuna na Predsjedništvo. Audio-snimak Mladićeve naredbe za ‘razvlačenje pameti Sarajlija’ emitovan je i uveden u dokaze krajem augusta 2012. godine, tokom svjedočenja još jedne od žrtava granatiranja Sarajeva u noći između 28. i 29. maja 1992. godine.
Imitatori i pantomimičari
Početak unakrsnog ispitivanja obilježilo je niz pitanja koje je branilac nazvao ‘kontekstualnim’. Fadila Tarčin je u odgovorima rekla da je na Širokači u maju 1992. godine bilo nenaoružanih straži po kvartovima, da nije znala gdje se nalaze linije fronta kao i da je jednom ili dva puta vidjela nekoliko rezervnih policajaca ali ne i veće naoružane formacije. Takođe je rekla da nije vidjela snage Armije BiH koje su prolazile kroz Širokaču.
Kontrolni punktovi i straže
Nastojeći da dokaže da je na Širokači bilo legitimnih vojnih meta, branilac je ukazao na presretnuti razgovor Radovana Karadžića sa izvjesnim Momom kao i izvještaj Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, po kojima je u aprilu 1992. godine artiljerija dejstvovala sa Širokače po srpskim položajima. Svedokinja je odgovorila da ‘nema takvih saznanja’.