Mijenjam sve svoje divlje snove u kojima sam i dželat i žrtva, sudija i kažnjenik, Bog i Adam, i ona i on, izgrižene nokte i zguljene zglobove na prstima, unezvijerene pokrete kojima kidam okove koji me sapinju, za jednu mirnu, neustalasanu čašu mlijeka prije spavanja…
Sve ste i sami vidjeli, kroz sve ste i sami prošli, pa pišući o tome, ličio bih (a, na njega ni u ludilu ne bih htio ličiti!) sebi na onu ‘legendu’ novinarstva, zvanu Smiljko Šagolj, koji je s mikrofonom u ruci stajao pored rudarskog okna, iz kojeg su, poslije jedne od najvećih nesreća, iznosili tijela poginulih, i članovima porodice postavljao pitanje: ‘Kako se osjećate?’
Dakle, kad god steknete utisak da ja u Americi ne radim ništa drugo do ‘sjedim, pijem, pušim i špricere rušim – narav mi je pogana’, sjetite se moje dijagnoze i sve što čitate uzmite s rezervom.