Koke je, inače, svoj nadimak stekao jer mu se sve ‘lijepilo’ za ruke – od voća na pijacama, novina sa trafika, čokolada sa polica tek otvorenih ‘mini-marketa’, švercovanih farmerki i majica na Maloj pijaci na Baščaršiji, do hemijskih olovaka u školi…
Sve ste i sami vidjeli, kroz sve ste i sami prošli, pa pišući o tome, ličio bih (a, na njega ni u ludilu ne bih htio ličiti!) sebi na onu ‘legendu’ novinarstva, zvanu Smiljko Šagolj, koji je s mikrofonom u ruci stajao pored rudarskog okna, iz kojeg su, poslije jedne od najvećih nesreća, iznosili tijela poginulih, i članovima porodice postavljao pitanje: ‘Kako se osjećate?’
Dakle, kad god steknete utisak da ja u Americi ne radim ništa drugo do ‘sjedim, pijem, pušim i špricere rušim – narav mi je pogana’, sjetite se moje dijagnoze i sve što čitate uzmite s rezervom.