Pivo je hladno, rakija je prava, brizle i ćevapi prva liga, u bašti je hlad ispod kruške, a boljeg i ljepšeg društva ne bih mogao poželjeti – samo da nije tog plastičnog bazena u kojem plutaju rezdelije.
Kakva će biti ova noć? Kiša pada. Ni jedan prozor na okolnim kućama ne svijetli. Zbog sulude ideje o etnički čistim teritorijama, sutra jedan broj Muslimana mora napustiti Pale.
Prekinute sve telefonske veze sa Sarajevom i “svijetom”. Da li mi je živa porodica, prijatelji, svi čestiti ljudi? Dok ga ne zaboli, čovjek ne osješa ruku ili nogu, tako je i s telefonom. Sada kad ne radi, kao da sam totalno odsječen od “spoljnjeg svijeta”.
Na Palama, mom rodnom mjestu, u kome sam stalno živio od 1984. godine, proveo sam 110 (sto deset) dana u svojevrsnoj izolaciji, jer sam kao urednik i autor TV Sarajevo odbio da radim za Srpsku televiziju na Palama.
Veliki broj Sarajlija ne poznaje knjigu Mladena Vuksanovića DNEVNIK S PALA 1992, niti zna šta se nadomak Sarajeva dešavalo dok je Sarajevo tonulo u najdužu…