Vi svakako znate da problemi neće nestati, jer ne može nestati ono što se ne rješava, a i psima iz Ferhadije jasno je da nemate apsolutno nikakvu namjeru bilo šta rješavati, kamoli poboljšati.
Oj, vlastelo!
Ubijte Nermina Tulića, žrtvu rata i osobu sa stopostotnim invaliditetom, što vas već godinama moli za normalan život, u skladu s objektivnim potrebama i mogućnostima. Ubijte Tulića i sve čije probleme nemate namjeru rješavati. Iako možete, imate priliku, na takvim ste funkcijama da možete što vas je volja. Ali nećete. Jer vam ne paše, jer nije pred izbore, jer vam niko više ni da zaprijeti, a i da zaprijeti, navikli ste se sklupčati i prešutiti pobunu. Jer znate da od tog nema ništa. Pa, zaredajte. Imate policiju na svojoj strani, kojoj je uspostavljati red. A red ne uspostavlja na ulicama gdje ljudi ginu i bivaju pokradeni i maltretirani, već ureduje na ulazima u institucije u kojima vam guzice prduckaju dnevnice za ništa. Gdje baš ništa ne radite što nema veze sa ugađanjem sebi i svojim prohtjevima, svojim talovima, svom biznisu.
Oj, vlastelo!
Vi svakako znate da problemi neće nestati, jer ne može nestati ono što se ne rješava, a i psima iz Ferhadije jasno je da nemate apsolutno nikakvu namjeru bilo šta rješavati, kamoli poboljšati. Jasno je svima da ste tu radi sebe i da su ljudi s problemima samo gomila dosadnih slijepih crijeva od kojih nemate ništa osim što vam ometaju normalnu pljačku i bezvlašće vaše vlasti. Zato pobijte sve. Biće vjerovatno malo komešanja, ali brzo će i komešanje utihnuti. Ova živa sila na izdisaju takva je da se prilagođava svakoj podlozi, svakoj ulozi i svakoj spodobi koja kravatu i odjelo ne proba dok je ne izgura na fotelju, pa vremenom, ko i fotelji, koža toliko odebljala da u nju neće prodrijeti ni trunka emocije, shvatanja i akcije da unaprijedi, već ako već ne unazađuje svako poimanje ljudskosti, onda ostaje na istom. Ničemu.
Oj, vlastelo!
Pobijte ljude koji i pored zasluga nemaju rješene osnovne životne probleme. A trebali bi. U nekom normalnom svijetu. Zato pobijte ih da se ne pate ni oni, a posebno da se ne patite vi. Tako je lakše i brže. Oslobodite se stigme najodvratnijeg perioda u novijoj istoriji ovih prostora. Kad ih pobijete onda ih pokopajte pa, zbog moguće vanjske osude, prekopajte, pa ponovo ukopajte, dok se ne rasčlani svaka kost do neprepoznatljivosti. Ako vam je problem planiranje te akcije imate neposredan primjer u skorijoj historiji. Ma nema ni dvadeset godina kako se oranice obogatiše koskama čijim se vlasnicima ni danas porijekla ne zna. A kolege koje vam mogu pomoći u planiranju i danas su na funkcijama u pojedinim sredinama, a imate i izvršitelje koji neometano žive svud oko vas. I nas.
Oj, vlastelo!
Pobijte sve. Ostavite samo one jadnike što vam se uz guzove penju pa stvaraju razdor međ’ svijetom i rajom, dijeleći činjenice na veća i manja zla. Poltroni su vam uvijek dobrodošli, jer od njih koristi oduvijek imate. Pa njih ostavite, a ostalo pobijte. I kad se oslobodite problema, dobićete više prostora za lakše disanje i naseljavanje podobnih i pogodnih. Problema neće biti. A ne ko sad, kad ne možete ni uglednom javnom radniku kojeg svako zna stana obezbjediti, a kako je tek nejavnom, za kojeg niko ne zna, niti će ikad saznati. Porokajte sve u hipu.
Oj, vlastelo!
Sipajte rasprskavajuće rafale da uštedite municiju. Za takvu vam rabotu embargo niko uvesti neće. Ta, rješavate se problema. Rokajte… Uklonite prepreke i otvorite širi put svojim namjerama, koje već podobro načeste, pa sve tako vedra čela usred čaršije koju pretvoriste u selo, napravite ‘ljepšu i stariju’. Bez problema.