Pogledajte prilog Kristine Ljevak povodom desete godišnjice smrti sarajevskog Pisca Darija Dace Džamonje.
Dario Džamonja
Postoje oni koji žive dugo na način kao da nikad nisu živjeli, pored kojih je život prošao, a da ih nije ni očešao. I oni rijetki koji u jednom prežive više života i kad odu prerano obično se pitamo jesu li znali, slutili da će kratko trajati pa živjeli intenzivno svaki trenutak kao da je posljednji. Još značajnije je kada se intenzitetu proživljenog života doda talenat, recimo spisateljski, pa se zaokruži netipična biografija, majstorstvo jednog čovjeka, tvorca nesvakidašnjih priča koje se dugo pamte i uvijek iznova prepričavaju. Takav je bio Dario, po nacionalnosti Džamonja, po zanimanju Genije.
“Meni je u pitanju ljubav, pravo da ti kažem. A sad, sticajem okolnosti živim od toga. Čak i da mi se ne plaća ja bih pisao.” (…) “Ja sam se vratio iz Amerike, iz jednog jedinog razloga – da ne umrem u Americi kao kuhar, neg’ da umrem u Saraj'vu kao pisac.”
Želja mu se nažalost prerano ispunila. Preminuo je kao Pisac. Veliki Pisac. Preminuo je u Sarajevu i pisao je o Sarajevu. Gradu koji najmanje ljubavi uzvraća onima koji ga najviše vole.
U sarajevskoj kafani Šetalište 1. oktobra 2010. godine je otkrivena reljefna bista Dariju Džamonji, rad sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić.