DAMIR IMAMOVIĆ

« Muzika Sarajeva

…kad bi ovo bila bajka o sevdahu, glasila bi ovako…

“Jednom davno jedna djevojčica po imenu Farah, koja je divno pjevala, nagovorila je svoga prijatelja filozofa Damira da zajedno otvore kutiju tajni i skoro zaboravljenim pjesmama. Pjesmama koje su se zvale “sevdalinke”, tradicionalne pjesme Bosne i Hercegovine čiji su autori uglavnom zaboravljeni. Kada je kutija jednom bila otvorena, Damir je krenuo na put otkrivanja sevdalinke u sebi, i drugima. Poslije su svi živjeli sretno, u mjestu zvanom republika sevdaha, republika osjećaja iz kojeg se rađaju sevdalinke.”

…stvarni život ide ovako…

2004. godine iz štampe i čiste ljubavi izlazi monografija o Zaimu Imamoviću, jednom od najvećih pjevača sevdaha, “Pjesma srca moga: 100 najljepših pjesama Zaima Imamovića”. Troje ljudi koji je iz svoga srca potpisuju bili su Farah Tahirbegović, Zaimov unuk Damir Imamović i Šejla Kamerić. Već tada je bilo jasno da će to biti početak puta na kome Damir Imamović počinje svoje istraživanje sevdaha. Počeo je tragati za muzikom u sebi, za novim načinom sviranja gitare, za novim glasom za stare pjesme.

Mislim da ne postoji autohtona muzika. Postoji dobra i loša, vrijedna i ne baš vrijedna, interesantna i banalna. Sevdah je važan jer je dobra muzika, a ne zato što pripada nekom kraju, etničkoj grupi ili čemu li već. Potreba za očuvanjem “naših običaja” je obično smrt za umjetnost.
(iz intervjua sa Damirom imamovićem »)

Nakon što je skoro dvije godine sam utirao put vlastitom iskazu u sevdahu, Damir se, u svijetu u kojem je teško pronaći srodne duše, uspio pronaći sa kontrabasistom Edvinom Hadžićem i violinistom Vanjom Radojom.

Početkom 2006. počinju nastupati kao Damir Imamović Trio (DI3) i postaju fenomen koji, čini se, počinje pričati novo poglavlje u historiji sevdalinke.

Muzički teoretičari će reći da Damir Imamović Trio svira “fusion sevdah” ili “improvizacijsku muziku čije ishodište je sevdah i sevdah standardi”, da sviraju “sevdah u novim aranžmanima, u formi koja je otvorena improvizaciji koja daje sasvim novi karakter ovoj muzici. Ono što nastaje iz ove smjese tradicionalnog i inovativnog zasigurno nije sevdah koji se već odavno primakao kafanskoj svirci, nego kamerna muzika koja sevdah vraća njegovoj najstarijoj minimalističnoj formi i u njoj ga izlaže uticajima drugih vrsta muzike”. Reći će još da Damir ima tradicionalan vokal, pominjat će za sevdalinku neobičnu ulogu Vanjine violine i Edvinovog kontrabasa, objašnjavati kako Damir Imamović Trio približava tradicionalnu sevdalinku mladoj publici. Poredit će ih sa inim utjecajima drugih svjetskih muzičara i vjerujte sve što kažu zvučat će blijedo naspram onoga što DI3 stvarno jeste.

Slušati i gledati ih je jedno potpuno drugačije i nevjerovatno iskustvo. Pred sobom ćete vidjeti i čuti trojicu momaka koji strašno vole to što rade. Koji neopisivo uživaju u muzici koju sviraju i u igri koju im njihova vlastita improvizacija nudi. Ako im dopustite otvorit će vam jednu potpuno novu dimenziju i ljubavi, i tuge i sreće, i svega sto sevdah i sevdalinka jesu. Ako budete blizu da osjetite kako je voditi ljubav sa vlastitim bolom, znat ćete da ste blizu da razumijete sevdalinku, i muziku koju vam DI3 donosi.

O snazi onoga što DI3 već sada predstavlja dovoljno govori iznimno interesovanje ne samo publike koja mjesecima priča o njihovim kocertima, nego i kolega muzičara sa kojima su do sada surađivali. Damir je gostovao na koncertu francuske pjevačice Sapho u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, snimio duet sa Vlatkom Stefanovskim “Što li mi se Radobolja muti”, nastupio u okviru proslave desetogodišnjice centra André Marlaux u pariškom centru Pompidou.

Imam preslatku ideju da sviram tvrđave i neke druge arhitektonski važne objekte širom BiH. To bi trebala biti velika turneja.
(iz intervjua sa Damirom imamovićem »)

U ljeto 2006. godine Damir Imamović Trio je održao zajednički koncert sa legendarnom Jadrankom Stojaković u sklopu festivala Baščaršijske noći, nakon čega su imali bezbroj nastupa širom BiH, na festivalu BELEF u Beogradu, u Friedrichshafenu u Njemačkoj, festivalu Kletzmer u Italiji itd.

U septembru 2006. izašao je njihov prvi album “Damir Imamović Trio svira standarde” u izdanju sarajevskog buybooka. Za slušanje ovog CDa ne morate znati ništa o muzici. Niti o sevdahu. Ne morate čak ni razumjeti jezik na kome Damir pjeva. Trebate se samo prepustiti. Sve ostalo će biti ti rijetki trenuci u kojima život jeste bajka.

piše: Melina Kamerić

« Muzika Sarajeva