Draga djeco, Deda Mraz ne postoji!

Mladen Jeličić Troko
Mladen Jeličić Troko
Najpoznatiji Deda Mraz na svijetu, kako tvrde Sarajlije koji su nekad sjedili na koljenu Mladena Jeličića dok ih mame, ujne, tetke slikaju za kolekcije davno pospremljenih šarenih albuma, bio je i ostaće naš Troko Mraz.

Generacije su prešle “preko ruku” ovog predivnog čovjeka, sjajnog glumca i velike raje. Danas te generacije u velikom broju žive širom svijeta gdje svjedoče o jednoj od zasigurno najljepših uspomena iz djetinjstva – dobijanju novogodišnjeg paketića iz ruku nasmijanog Troke Mraza.

Nakon silnih tumbanja, preslaganja, glupiranja i otuđivanja ljudi od ljudi, tokom posljednjih dvadeset godina, Troko više nije Deda Mraz današnjim klincima i klincezama. I ne samo Troko već svako ko je igrao ulogu tog uvijek nasmijanog debeljuškastog čikice sa bijelom bradom, u crvenom odjelu više nema šta tražiti u Sarajevu. Grlati nositelji najnovijih vrijednosti su, u opštoj pomami “curenja”, odlučili svima rastumačiti vječitu tajnu kako Deda Mraz ustvari ne postoji. Žalosni su njihovi životi kao i životi svih onih koji nisu imali priliku osjetiti čaroliju trenutka primanja paketića iz ruku Deda Mraza.

Otkad ovi, koji bi umjesto markiranih kravata i sakoa trebali nositi ludačke košulje, vladaju ovim gradom i šire, neumitno gubimo sve što je zaista naše. Svoje osmjehe, svoju radost, svoje snove, a uzimamo ono hladno, nejasno i u krajnjoj liniji tuđe. Jasno nam je da, nakon nekoliko pokušaja, sada ni bilo kakvim mirnim protestom ne možemo dati do znanja šta želimo ili jednostavno živimo u nejasnom nam svijetu koji nema mjesto za najljepšu dječiju atrakciju koja je postojala prije pronalaska igračih konzola. A i te konzole bi neko trebao donijeti u svojim saonicama, zar ne?

Postoji podatak da se jako malo roditelja pozitivno izjasnilo da djecu u sarajevskim vrtićima obraduje Deda Mraz. Ne znam šta ti roditelji žele svojoj djeci i ne želim da ulazim u njihove načine odgoja ali nema većeg zločina nego ukrasti osmjeh sa dječijeg lica.

Umjesto da svojoj djeci ponude prelijepu, toplu bajku brižnog djedice koji voli svu djecu svijeta i s kojim su sva djeca svijeta zajedno, danas su ta djeca osuđena, ponavljam osuđena, podvlačim osuđena na kojekakve vjeronauke gdje ih posve stručno razdvajaju po krvnim zrncima, plašeći njihova srca raznoraznim “božijim kaznama” i to u njihovim najnevinijim godinama kada bi trebala na najljepši mogući način upoznaju ovaj svijet makar koliko ružan bio. Ako ti koji nameću sve te vajne nove vrijednost vjeruju u te svoje bogove onda bi se sasvim opravdano trebali najviše plašiti jer prema onome što čine, prije svega djeci, a zatim i društvu, njihova će “obećana kazna” biti jako teška.

Tužno vrijeme živimo. Najtužniji smo kada bi trebali biti barem najveseliji. Tužan je i Troko jer mu više ne daju za pravo da obraduje dječicu. Al’ on ima nas koji ga volimo i dozvoljavamo mu da se zove Mladen Jeličić samo u svoje slobodno vrijeme. Inače je uvijek bio i biće naš Troko – Troko Mraz.

piše: Nermin Čengić

Hey you, out there in the cold, getting lonely, getting old, can you feel me? Hey you, standing in the aisles with itchy feet and fading smiles, can you feel me? Hey you, don't help them to bury the light. Don't give in without a fight.

Hey you, out there on your own, sitting naked by the phone, would you touch me? Hey you, with you ear against the wall, waiting for someone to call out, would you touch me? Hey you, would you help me to carry the stone? Open your heart, I'm coming home.

But it was only fantasy. The wall was too high, as you can see. No matter how he tried, he could not break free and the worms ate into his brain.

Hey you, out there on the road, always doing what you're told, can you help me? Hey you, out there beyond the wall, breaking bottles in the hall, can you help me? Hey you, don't tell me there's no hope at all. Together we stand, divided we fall.

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

Nermin Čengić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *