Intervju: Ivica Osim

Ivica Osim, za one koji se usuđuju da ne znaju, spada među najbolje trenere u Evropi. Njegov način rada je prepoznatljiv u svim sredinama gdje je radio, a trenirao je Željezničar, Partizan, reprezentaciju Jugoslavije, Šturm, Jeff United, reprezentaciju Japana…

Osim već dvije godine nije na terenu, uz aut-liniju, ali je i dalje posvećen najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Nakon moždanog udara, liječnici su Ivici Osimu preporučili strogo mirovanje. Trenutno je u Vodicama, gdje odmara u porodičnom krugu.

“Lijepo je sve ovo, vidiš ovo zelenilo, osjeća se dolazak ljeta, ali koliko god pritisak može biti poguban za mene, toliko mi i nedostaje. Fali mi onaj stres na koji smo mi treneri naučili. I sada kad gledam neku utakmicu, a gledam ih na desetine dnevno, znam se iznervirati. Pogotovo kada vidim neki krivi potez, nekog igrača zvučnog imena. Utakmice su mi zamalo došle glave, a ja ne mogu bez toga. Bio sam na ahiretu, ali kao da mi je Bog rekao, neka nije još vrijeme za tebe. I evo me, živ sam, borim se.”, priča Osim.

Iako je teško naći čovjeka u njegovim godinama da “surfa” internetom, on dešavanja u BiH prati na taj način.

“Gledam ja dosta naših, mislim ovih regionalnih ili bivših naših televizijskih kanala, pratim putem interneta šta se dešava, ali neopisiv je događaj kada imaš novinu u ruci. Pogotovo ako nisi kod kuće. Evo, sada ću narednih desetak dana sa merakom čitati naše novine.”, komentariše Osim poklon novinara.

Dok priča, baca pogled na neke naslove i kod jednog promijeni izraz lica. “Slučaj Slišković” i optužbe na račun Ćire Blaževića, igrača, novinara…

“Nije mu ovo trebalo. Nikad ne treba pljuvati u tanjir iz kojeg si jeo. Ćiro je napravio nešto što smo svi godinama priželjkivali. I sad neki hoće to da unište. Pa, godinama pričamo o odlasku na Svjetsko ili Evropski i sad kada smo blizu cilja, hoćemo da to sve srušimo. Treba čovjeka pustiti da radi, treba ga podržati. Vidim raja se vratila na tribine, znam i sam kako je bilo prije i poslije utakmice sa Belgijom… I ja se kao malo dijete radovao pobjedama…”, govori Osim.

U Gracu, uz televiziju?

“Ma, kakvi, bili smo u jednoj kafani, koju drži naš čovjek. Raja se sakupljala, danima se iščekivala utakmica. U tom je restoranu bilo nekoliko televizija, puno ko šibica, a i vani raja. Unutra meza, piće, fina atmosfera i na kraju pobjeda. Ljudi nisu svjesni koliko te dvije pobjede znače za Bosnu i Hercegovinu. I na sportskom i na svakom drugom polju. Ako ništa, barem su na kratko obična raja, oni bez posla, oni što čekaju mjesecima na penzije, zaboravili na sve nevolje…”, odgovara Ivica.

“Švabo”, “Štraus”, Doktor nogometa, Fudbalski genije, nadimci su koje je tokom igračke i trenerske karijere zaradio. I nedavno je dobio jedno u Šturmu; kao najbolji trener u klupskoj povijesti.

“Dobro, lijepo je to kada znaš da si nešto ostavio iza sebe, nešto po čemu će te neko i nekad spominjati. Međutim, ima još trenera koji su zaslužili priznanja. Volio bih da Ćiro odvede našu reprezentaciju na svjetsko prvenstvo, da ja kao turista ljetujem, da uživam iduće godine u Africi. Eto, to je moja neka želja, jer je Ćiro veliki trener!”

Veliki ste teret natovarili na selektorova leđa.

“Naučili smo mi na svakakve terete. Ćiro se zna nositi sa ovim, ali je nezgodno kada te ljudi optuže tek tako. I ko zna kojih razloga…”

Vi ste Blaževiću preporučili otpisanog i zaboravljenog Samira Muratovića…

“Drago mi je ako je to Muratović igrom potvrdio i opravdao selektorova očekivanja. Moglo je biti i drugačije, pa bi rekli; evo Osim gura igrače… Znaš kakav je naš svijet… Ima naših igrača, evo i ovdje u Hrvatskoj prednjače, poput Ibričiča, Zeca…

Bosanskohercegovački igraču blistaju i u Bundesligi. Kako je moguće da bh. igrači igraju zapažene role u evropskim ligama, a da nam je liga jedna od najslabijih u Evropi?

I malog Pjanića sam gledao neku veče, imao je dobru šansu, mlad je, a igra u velikom klubu. To je velika stvar. Ne bih rekao da je naša liga slaba, pogotovo da je jedna od najslabijih u Evropi. Ne znam po čemu. Dobro, po uslovima, po ekonomskoj moći ne možemo se mjeriti sa ostalima, ali treba raditi na tome da klubovi imaju što bolje uslove… Ja se nadam da ćemo imati kvalitetniju ligu kada Željo, Velež, Sarajevo, Sloboda, Borac, Čelik, budu kao nekad. Pa, eto i Zrinjski i Široki imaju odlične uslove, postali su stabilni, osvajaju trofeje… Fali podrške, konkretne podrške političara, onih koji imaju vlast. Niko nema bolju poziciju da afirmiše državu od sporta, fudbala pogotovo. Vidite naše komšije, Hrvate. Fudbal je postao brend, kada su velika takmičenja, prekidaju se sjednice sabora, cijela nacija je uz svoju reprezentaciju. Eh, ja se nadam da će i naša država doživjeti takvo stanje…

I, za kraj, šećer. Željo i reflektori, nakon toliko godina.

“Dobro je što je Grbavica napokon zasijala, kako vidim iz svih naslova, ali šta je dole. Ako je samo to jedina radost, onda ni reflektori neće donijeti ništa novo dugoročno… Reflektori su bili i prije, koliko je prošlo godina od rata? Vidiš raja je sretna da uživa u noćnoj utakmici, čak i kada je Željo u donjem dijelu. Naši klubovi, ne samo Željo i Sarajevo, moraju se okrenuti vlastitoj djeci, školi, studentima… Pa, moja generacija je svaki dan igrala sa studentima, na kraju su u Želji zapažene uloge igrali, studenti, poput Fike Azapagića, Gašića, Kokota…

Tokio, Grac, Vodice… Sve ste bliže Sarajevu?

Da mogu, najradije bih pješke, a nije jednostavno. I ja se spreman na konačni povratak kući, makar ja Sarajevo nikad nisam napuštao. Gdje god sam išao, radio, nosio sam Sarajevo sa sobom. Nije to sada neka demagogija, ali tako je. Istina, sve sam bliže konačnom dolasku kući. U junu je jedan važan događaj za mene i moje prijatelje. Raduje me i brine, pedeset je godina mature. Radujem se dolasku kući, šetnji od Marin dvora pa gore prema Baščaršiji. Doktori su mi preporučili šetnju, a bojim se da je ta relacija pogolema. Volim šetnju Sarajevom, jer znam da ću sresti običnu raju, prijatelje, da ću popričati sa Lugom, Feragetom, Bracom… Na kraju šetnju završiti kod Hasana u “Želji”. Eto, tome se radujem. Volio bih da mogu gledati što više naših utakmica; ove prvoligaške ili premijerligaške, ali i Vratnika, Vrbanjušu, Pofaličkog… Kako je raja nekad sa merakom išla na te utakmice…

Osim predsjednik NSBiH?

“Bolje je samo Osim navijač. Neka Ćiro završi ovo što je započeo, a dobro je krenulo. Nisam ja za funkcija tu sam ako zatreba, ako nekog bude zanimalo moje mišljenje. Ovoj, našoj ponosno Bosni zemlji, naših ljudima treba radosti. Bilo je previše ratova, previše ljudskih tragedija na ovim prostorima, zato sam da se raja raduje”, – ispričao je legendarni Ivica Osim.”

Osim je i prijatelj Valentina Incka, trenutno Visokog predstavnika u BiH.

“Upoznali smo se u Pragu, gdje je on bio ambasador, a ja vodio Šturma. Došao je posjetio ekipu, zaželio nam uspjeh, kako to već protokol nalaže. Međutim, to naše prijateljstvo započelo je praškom pivom. Ostali smo godinama u kontaktu. Čuli smo se i prije nego što će doći u Bosnu za Visokog predstavnika. Ja sam mu čestitao kada su krenule informacije da bi on trebao doći. Kaže – Čekaj, nemoj još čestitati! – Iskreno, Bosna je dobila jakog i korektnog diplomatu. Valentin je prije svega dobar čovijek, koji razumije i našu problematiku i naše ljude, običaje… Zna i on da ga čeka dosta tih “mica i zamki”, ali vješt je i sposoban. Da nije, zar bi dobio povjerenje cijelog svijeta. Meni je lično drago što je tako moćan čovjek u Bosni”, komentariše Osim, Valentina Incka.

Amar Osim je bio kandidat za selektora novinarske selekcije, ali se zahvalio, smatrajući da Jović i treneri koji rade u BiH trebaju dobiti tu privilegiju.

“Drago mi je što Amar tako razmišlja, jer znači da sazrijeva. On je trener koji misli svojom glavom. Vi dole najbolje znate kako je radio u Želji i kako je tada izgledalo. Dobro je što se igra ta utakmica. Na tim utakmicama selektor uvijek nešto sazna više, pogotovo ako obje selekcije ozbiljno shvate utakmicu, što ja ne sumnjam iako one imaju taj revijalni karakter. I ja sam jednom imao susret s novinarima. Na novinarskoj klupi bio je Ćiro Blažević. Pitaš kako je završilo? “Neriješeno”, 7:2 za reprezentaciju. Pazite, da i novinari ne dožive debakl.”, kazao je Osim u svom stilu.

Na kraju naše posjete, zahvalili smo ljubaznoj gospođi Asimi, koja godinama, kada Osim nije kući, servira informacije, bilo da su Osimovi u Grčkoj, Austriji, Japanu…

“Moja Asima je zaslužila sve Oskare. Šta je sve ona prošla sa mnom. Samo ona i ja znamo koji je teret nosila. I kada mi se ovo desilo, ona me vratila u život. Rekla mi je da će ubuduće i intervjue davati umjesto mene, jer da to ja više ne mogu… Asima je držala i drži sve ćoškove kuće.”