Kame se oštre, pripremite vratove

Sam dolazak Nikolića u priliku da bude opcija, a kamoli prihvatljiva, a kamoli predsjednik Srbije, govori više nego dovoljno o stanju svijesti biračkog tijela koje ga bira i pored činjenice da u neposrednom komšiluku ima toliko evidentnih smrtonosnih rezultata svega što Nikolić Tomislav otvoreno predstavlja.

piše: Nermin Čengić

Fuj! Koliki debil moraš biti da bi javno izrekao glupost poput – sad kad je Tomislav Nikolić predsjednik Srbije konačno znamo s kim imamo posla? Zaista ne znam da li postoji glupometar koji bi to mogao izmjeriti. Ali dobro. Ako je istina da je narod odlučio, a ne neko drugi, obzirom da su oni ‘rampuji’ iz Evropske unije omaškom slali svoje čestitke Nikoliću i do tri sata prije zatvaranja birališta, onda se, jasno je, i nakon 20 godina ništa ne mijenja s one strane Drine. I šta je to što nismo vidjeli, a što sad vidimo? Koji dio idile smo proteklih 20 godina ugrađivali, pa nam se sad razbila dolaskom Nikolić vojvode Tomislava na čelo susjedne, tradicionalno neugodne Srbije? Je l’ ima neko odgovor na to pitanje il’ je bitno samo nešto reći bez stvarnog smisla, bez imalo stida i odgovornosti za ono što se laprda.

Konačno se Tomislav “ja sam četnik” Nikolić dočepao trona odakle može zapodjenuti novu borbu za Veliku Srbiju koju sanja otkad zna za svoju neutaživu sklonost fašizmu i klanju. Sad može i u akciju oslobađanja svojih idola Mladić Ratka i Karadžić Radovana. Predsjedničkim avionom pravo u Haag, jer Nikolić vojvoda Tomislav je, ne zaboravimo, u predsjedničke dvore Republike Srbije došao zahvaljujući svesrdnoj podršci kapitala koji uvijek smjernog (ironija) Nikolića povede ka “napretku”, te i stranku naprednome nazva. Krenu Tomislav ka Evropi, koja mu evo u nedjelju, “slučajno” unaprijed čestita. Evropa Zna!

A Nikolić je svojevremeno otvoreno optužen od DB-ovca Stanišić Jovice za ubistvo i zataškavanje vlastoručnog zločina tokom rata u Hrvatskoj. Isprepadani svjedoci iz Antina se povukoše, a Nikolić ostade neosuđen za serijsko ubistvo. Godine 1993. uljuljkan u krilu Šešelj ex vojvode Vojislava proizvede se u četničkog vojvodu, sve sa dopuštenjem vrhovnog vojvode Đujić Momčila. Šarenolika je biografija tog danas prvog Srbina. CV mu je tako podao i na trenutke maglovit, a njegov karakter toliko bizaran i smrdljiv, da je obično suvišno davati dalje komentare od početnog – Fuj! No, kako na ovom svijetu postoji dovoljan broj onih koji smatraju da je Nikolić vojvoda Tomislav dobar izbor za Srbiju da ga izglasaju, a da komšije “sad znaju s kim imaju posla”, onda to Fuj! mora biti produženo i na njega se još ima nadodati svašta. Ne previše jer Fuj! bi u nekom normalnom svemiru bilo sasvim dovoljno pa je bespotrebno upirati kod ovih što očito ne vide. Ali ne i premalo kako se ne bismo, poput tiražnih medija, spustili tako nisko da uopšte ne spominju pojedine epizode sramne uloge Nikolić vojvode Tomislava u sapunici života koja nas drma posljednja dva desetljeća.

Sam dolazak Nikolića u priliku da bude opcija, a kamoli prihvatljiva, a kamoli predsjednik Srbije, govori više nego dovoljno o stanju svijesti biračkog tijela koje ga bira i pored činjenice da u neposrednom komšiluku ima toliko evidentnih smrtonosnih rezultata svega što Nikolić Tomislav otvoreno predstavlja (u zadnje vrijeme zbog donacija pomalo i prikriveno). Nikolić je ljubitelj i vjerni zagovornik politike “Kavvovac, Kavvobag Vivovitica” koja je ovim prostorima donijela toliko zla, krvi i vatre, da se i nakon svog proteklog vremena od tih “nemilih događaja” u zraku osjeti opori smrad smrti uzrokovane glupošću neiživljenih veseljaka što se, evo, pretvaraju u predsjednike. Države. To što je devedesetih godina 20. vijeka bio Šešeljeva i desna i lijeva ruka, Nikolića je izgleda promovisalo u prihvatljivog. Po svoj prilici, fašista je danas ponosom biti, prihvatljivo. Progonitelj također jer, ne zaboravimo, Tomislav Nikolić je vlasnik poznatog besrama o dijeljenju sendviča po Vojvodini, agitaciji za deportovanje Mađara i Slovaka, trpanjem u stočne vagone koji odlaze iz Srbije.

Nikolić vojvoda Tomislav je bio posebno aktivan 2007. godine. I danas odjekuju čuvene misli velikog mudraca (ironija) čije je postojanje na ovom svijetu i dalje misterija za većinu Zemljana. Te, 2007. godine, Nikolić je tvrdio kako: Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu zločinci, a Srebrenica se, po Nikoliću, nije ni desila. Iste je godine objavio “rat na sve načine” Albancima. Popularni Toma, danas predsjednik, te 2007. godine je posrao: “Ja sam četnik i opet bih to bio u ratu. Ja nisam počinio nikakav ratni zločin i njegujem četništvo, isto kao što su u Hrvatskoj ponosni na ustaše.” Nikolić neminovnim i nezaustavljivim smatra proces integracije bh. entiteta Republika Srpska, u Srbiju. To je napredno razmišljanje?

Sve navedeno treba da znači kako je Nikolićev izbor opravdan iz bilo kojeg razloga? Sve navedeno treba da nas pomiri s činjenicom da je tom ludaku koji je novi čelnik Srbije jedino mjesto u zatvoru i to u sekciji koja nema nikakvog dodira sa spoljnim svijetom, a ne da bude na čelu države koja pretenduje biti lider regiona što se Srbiji odavno proriče, koja želi “u Evropu”. Ili možda takvi trebaju toj vražijoj Evropi. Vidiš, tek mi sad pade na pamet (ironija) da i Evropa možebitno nije najčistija i najotvorenija iako se tvrdi drugačije. Toliko tih finesa da ti se zanebesa. Fašizam je neuništiv, poželjan i preuzima sve pore Zemaljske kugle. Može mu se, jer ovi nazovi antifašisti ne mirišu govno ni kad im je pod nosom. Sjetiće se nekad, kad im pod vratom omče zakoprcaju. Povratak u budućnost, s Nikolićem vojvodom Tomislavom na braniku otadžbine. Veselo. Kame se oštre, stanite u red. Pripremite vratove. Samo bih jedno zamolio, ako može, gospodine predsjedniče Nikolić vojvodo Tomislave – kad krenete s tim klanjem koje sanjate otkako vas je, ove kojima ste vi trebali na mjestu predsjednika Srbije da konačno shvate s kakvim licemjerstvom imaju posla stavite u VIP lože. Neka gledaju i neka i dalje ne vjeruju. Dakle, fuj!