Sluškinje se u sobi svoje gazdarice sestre Lemercier igraju se njihove ustaljene igre zamjenjenih uloga. Toliko duboko su zagazile u igru da se doima da je ona neprekidiva i stvarna.
Sestre sluškinje, koje su zajedno zaposlene u kući gazdarice pate od dubokih kompleksa manje vrijednosti i ozbiljnog poremećaja ličnosti. Naime, one se gnušaju svoje situacije, osjećaju se dijelom ‘sramotne ropske rase’, kako kaže Claire u jednom od njenih monologa.
Sa toliko uzbuđenja igraju sadomazohističku igru zamjene uloga gdje je Claire dominantna nad Solange tako što u ulozi Gospodje ponižava i vrijedja svoju sestru koja u datoj situaciji igra nju, Claire.
Takvo uživljavanje ih ispunjava i uzbuđuje u njihovoj svakodnevnici ogrezloj u mržnji prema gazdarici koja je za njih predstavalja objekt zavisti ali i inspiracije. Njihov plan je da smaknu Gospođu i dobiju naknadu za njihovu patnju. U to podrazumjevaju status više klase, odjeću i manire za život. Njihov plan je pun propusta jer nisu dovoljno vješte i hrabre za takav čin. Propusti i zanesenost igrom ih dovode do ludila. Naposljetku i do potpunog stapanja stvarnosti i igre koje krši svaka moguća pravila.
Obzirom da se bavimo razlikama u društvenoj hijerarhiji, moći u imovinskom smislu jednih i potpunoj lišenosti imovinskog u svakom smislu statusa kod drugih, mi na sceni gradimo jedan svijet prividnog blagostanja koji predstavlja najviši nivo u društvenoj hijerarhiji, a kao kontrapunkt tome bi bili likovi sluškinja koje žele pripadati takvom svijetu. Kako su likovi u predstavi sve žene predmet moći u našem slučaju predstavlja status, bogatstvo, garderoba, nakit…, pojašnjava autorica predstave.
Avangardnost teksta kako takvog, smješten u današnje vrijeme sa sačuvanim lirskim izražajem teksta unosi posebnu vrstu magije u ovaj komad. Predstava se na jednom dubljem nivou tiče savremenog čovjeka u zemlji i uslovima u kojima živimo; klasnoj podjeljenosti,statusa moći i sudbinskoj određenosti kroz vizuru dvije žene koje nemaju ništa, a njihovo statusno određenje i posao ih stavljaju u nezavidnu situaciju potlačenih, poniženih i degradiranih.
Sluškinje je samostalna diplomska predstava studentice Elme Juković u produkciji Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo.
Mentor: Admir Glamočak
Uloge:
Elma Juković,
Dina Mušanović,
Maja Izetbegović