Ko bi šta trebao?

‘U životu nam se mogu dogoditi mnoge stvari: dobre i loše. Ali i dobre i loše puno je bolje proživjeti u krugu ljudi koji nas vole. A kada umre netko koga volimo i tko je volio nas, naš je život zauvijek promijenjen. Nešto se slomi, a nešto novo nastane. Strah, sjeta, praznina. Praznina koja će nas zauvijek pratiti.’ (Marta Buchaca)

Premda gornje rečenice izvorno nisu vezane uz predstavu ‘Djevojčice ne bi trebale igrati nogomet’, likovi Marte Buchace gotovo su uvijek stavljeni u emotivno i životno rubne situacije koje šokiraju svojom jednostavnošću i ogoljenošću iz kojih im Buchaca ne da pobjeći.

Troje članova triju različitih obitelji nalaze se u bolničkoj čekaonici zbog troje životno ugroženih u automobilskoj nesreći. Nervozni su, zabrinuti i bez ikakvih informacija. Ne znaju otkud se poznaje troje unesrećenih, niti što su svi zajedno radili u autu na putu prema…

Izljevi najrazličitijih emocija izmjenjuju se s međusobnim optuživanjima i gotovo morbidnim pribojavanjima kakvih su prepune crne kronike. No, nešto što počinje kao gotovo klasičan bolnički triler, uskoro se od unesrećenih traumatski rastvara upravo prema onima koji su došli zbog brige za bližnje, te oni doskora i sami postaju predmetom sve većeg broja i sve težih pitanja.

Na taj način Buchaca dobiva djelo paralelnih napetosti, koje se, što radnja dalje odmiče, sve više isprepliću i postaju nerazmrsive, a početno se pitanje što su zajedno u autu radili troje unesrećenih, pretvara u pitanje tko su oni koji su ih nakon nesreće došli posjetiti. I dok je za jedne pitanje samo hoće li iz nesreće uopće izaći živi, za druge je to još više pitanje kakvi će iz nje izaći.

Predstavu Djevojčice ne bi trebale igrati nogomet ili Les nenes no haurien de jugar a futbol, priređenu prema ekstu Marte Buchaca, pogledajte u izvedbi HNK Split, koje gostuje u Sarajevu na sceni Kamernog teatra 55, u subotu 13. aprila 2013. godine od 20 sati.

Režija: Nenni Delmestre
Igraju: Snježana Sinovčić Šiškov, Goran Marković, Lara Živolić
Prijevod sa španjolskog: Nenni Delmestre

Marta Buchaca (Barcelona, 1979) na katalonskoj i španjolskoj sceni kao dramatičarka pojavljuje se 2005. tekstom ‘Miris pod kožom’ (L’Olor sota la pell). Tekst je odmah nakon objavljivanja nagrađen, a 2007. godine doživio je i praizvedbu na najprirodnijem mogućem mjestu za takvu vrstu dramskog pisma – u Sali Beckett u Barceloni. Riječ je o sceni koja još od 1989. traga za novim dramskim izričajima i autorima i otvorena je kazališnom eksperimentu u vrlo širokom smislu, postavši odavno ne samo mjestom izvođenja novih tekstova, nego i autorskih i redateljskih okupljanja na brojnim međunarodnim radionicama.

Buchaca je i 2006. nagrađena za tekst ‘Hitan slučaj’ (Emergència) te i on odmah doživljava premijeru u Teatro Romea u Murciji, a početkom, 2007. Buchaca promovira i svoj treći komad U konzervi (En conserva), kojega tada sama i režira, a koji se ove godine daje i u Argentini.

Ni naredni Buchacin komad ‘Glina’ (Plastilina, 2007) ne mimolilaze ni nagrade ni nominacije, a kao i prethodni radovi objavljen je i na španjolskom i na katalonskom. Glinu je Buchaca sama režirala
za scenu Trono u Tarragoni, a Marta Angelat za scenu Beckett u travnju 2009.

Tekst ‘Djevojčice ne bi smjele igrati nogomet’ (Les nenes no haurien de jugar a futbol) nastaje 2009. i prvu izvedbu doživljava u sklopu poznatog barcelonskog GREC festivala u srpnju 2009. U Buchacinoj režiji igraju ga Borja Espinosa (Toni), Sara Espígol (Sara) i Susanna Garachana (Majka), a s istim glumcima Marta ga postavlja i 2010. u Versus teatru u Barceloni.

Istodobno Buchaca 2010. za Nacionalno katalonsko kazalište piše i režira ‘Ne zovi me ljubavi’ (A mi no em diguis amor), a 2012. i komad ‘Litus’ nominiran za nagradu Butaca. I Litus je Buchaca već režirala za barcelonsko kazalište Lluire pobravši još jednom pohvalne kritike koje redom priznaju iznenađujuću efektnost, britkost i prodornost kako njenog autorskog, tako i redateljskog nerva.

Zajedno s još pet mladih katalonskih pisaca – Jordi Casanovas, Cristina Clemente, Carles Mallo, Josep Maria Miro i Pere Riera – Marta Buchaca dio je T 6 projekta Nacionalnalnog katalonskog teatra (TNC) koji je u sezonama 2009-2011 posebnu pažnju posvetio upravo toj šestorici najzanimljivijih mladih dramatičara. Osim što postavlja vlastite predstave Buchaca asistira i brojnim kazališnim redateljima, a njezin je rad značajno vezan i uz televiziju i radio gdje je ostvarila brojne scenarije u serijama rađenim za TV3 i BTV.

Buchacina svestranost vidljiva je i iz njezina obrazovanja. Diplomirala je društvene znanosti na Autonomnom sveučilištu u Barceloni, a potom kao stipendistica studirala na Centre d'Études Theatrales de Louvain-la-Neuve u Belgiji pohađajući, među ostalima, seminare kod Georgesa Banua i Jean-Louisa Bessona.

Od 1999. stječe dramaturška znanja pohađajući seminare Međunarodne radionice scene Beckett u Barceloni među imenima kao što su J. Sanchis Sinisterra, Sergi Belbel, Carles Batlle, Sergi Pompermayer, David Plana, Martin Crimp, Juan Mayorga, Roland Shimmelpfennig i Rafael Spregelburd. 2002, kod Davida Truebe pohađa seminar za scenariste na Međunarodnom sveučilištu Menéndez Pelayo (UIMP) u Santanderu. Trenutno Buccha dovršava studij režije i dramaturgije pri Institutu za dramsku umjetnost u Barceloni.