Priča o propasti jedne porodice koja je zapela u međuprostoru između prošlosti koja nikako da prođe i budućnosti koja nikako da dođe.
Divlje meso dramski je tekst Gorana Stefanovskog, suvremenog pisca čiji literarni izričaj trajanjem u ovim našim složenim vremenima ne gubi snagu, već naprotiv postaje sve jači. Praizveden je 1979. godine u Dramskom teatru u Skoplju. Davno, rekli bismo, pogotovo imajući u vidu burna događanja u svijetu, ali pogotovo gustu dramatičnost zbivanja u ovoj našoj regiji. A s druge, pak, strane čini se napisan – nedavno, jer se u tako kratkom vremenu svrstao u klasike ex-yu dramske literature. Budući da svakom dobu pokazuje i prokazuje njegovo divlje meso iz nekog drugog, novog ugla, svojom univerzalnošću odolijeva zamkama promijenjenih okolnosti.
Priča je to o propasti, nesreći jedne porodice koja je, kao metafora društva na Balkanu, zapela u međuprostoru između “prošlosti koja nikako da prođe i budućnosti koja nikako da dođe”. Sukob tradicionalnog, morala koji gubi svoje uporište, krovova predodređenih za rušenje i novih ambicija kojima pojedinci na različite načine pokušavaju opravdati vlastitu egzistenciju, otkriti arhitekturu novog poretka, može završiti samo tragično – jer bujanje bolesti društva uvjetovano okolnostima, bujanje tog tumora nazvanog divlje meso, zatvara sve perspektive.
Zanimljivo je da je autor pisao svoju dramu smještajući je u predvečerje Drugog svjetskog rata, dakle u prošlo vrijeme, ono o kojem smo slušali, o kojem je svaka porodica imala neku svoju priču, pa tako ima i porodica Andrejevića o kojoj Stefanovski piše, da bi progovorio o raspadu, pritiscima koji dovode nužno do urušavanja morala, ali s druge strane i do pobune, revolucionarnih proplamsaja naprednih ideja, a pod prijetnjom nadirućeg fašizma. U međuvremenu je ovim krajevima prošao još jedan rat. I ostavio za sobom pitanje iz komada: a kakav nam je ovo mir. Kakve su nam mogućnosti da ga definiramo “za bolje”? Imamo li snage, mogućnosti? Hoćemo li znati? Jer fašizam posjeduje mnoga lica, i prijeti.
Autor pronalazi puteve do naših dana skrivajući se prije svega iza ideologije neoliberalnog kapitalizma koji gazi nespremnog pojedinca. Ekonomskom zavisnošću, sjenama visokih bankarskih zgrada plaši naše krhke, specifične identitete. Stoga, uz minimalne dramaturške intervencije, vezane uz promjene nazivlja, a nikako ideje, ovaj tekst glasno govori o nama.
Reditelj Dino Mustafić kaže: ‘Iako je ova drama, klasik južnoslovenske dramaturgije, napisana 80-ih godina dvadesetog vijeka, nije ništa izgubila od svoje snage i aktuelnosti, već je otvorila i nova pitanja i dileme. Tematsko-idejni okvir ove drame vijeka, kako su je nazvali mnogi pozorišni kritičari i teatrolozi, otvara mogućnost novih čitanja jer nudi kuću na Balkanu kao metaforu jedne države, naroda, kulture, mitologije, naposljetku porodice i tradicije koja se urušava pod prijetnjom novog poretka. Početak 21. vijeka ovoj drami daje i novi kontekst u trenutku kada Balkan djeluje izgubljeno i dezorijentisano naspram Evrope koja dolazi u naš dom sa neoliberalnom ideologijom, porobljavajući sve pred sobom novcem i materijalnom moći, vodeći ljude u ekonomsko ropstvo. Želji da se bude bogat i uspješan, izgradi karijera i ode na Zapad, osvoji sreća i materijaliziraju snovi o boljem životu, priječi se porodica i tradicionalni moral. Tragični krug ratova i gubitaka, pobuna protiv viška istorije koja se preliva kroz generacije od očeva do sinova, zastaje kao dlaka u grlu, kao strano tkivo koje donosi nesreću, jer ne razumije život na Balkanu. Ruše se krovovi kuća u kojima smo živjeli sretno i lagodno, jer dolazi novo vrijeme stranog kapitala koji nosi pogubne posljedice u vidu ratova, nasilja i straha od gubitka identiteta.’
Autor: Goran Stefanovski
Režiser: Dino Mustafić
Dramaturginja: Željka Udovčić
Scenografkinja: Mirna Ler
Kostimografkinja: Lejla Hodžić
Muzika: Damir Imamović
Dizajner: Goran Lizdek
Uloge:
DIMITRIJA ANDREJEVIĆ – – – Josip Pejaković
MARIJA – – – Vesna Mašić
ANDREJA – – – Aldin Omerović
STEFAN – – – Adi Hrustemović
SIMON – – – Ermin Sijamija
VERA – – – Ejla Bavčić – Tarakčija
HERCOG – – – Branko Ličen
SARA – – – Amra Kapidžić
KLAUS – – – Zijah Sokolović
SIVIĆ – – – Slaven Vidak
ACO – – – Vedran Đekić
MIMI – – – Merima Lepić
BAJALICA – – – Sanela Pepeljak
POP – – – Riad Ljutović
MUZIČAR – – – Raisa Bužimkić