Duša me boli za ovim gradom, zbog žičare. Za deset minuta može iz smoga među omorike izronit, al ko da gledam da će još sto godina pod fikusima hripat.
Izložak žičare ispred sarajevske VIjećnice, foto: Nenad Veličković
Nije se zasjedanje ni završilo, a mediji već objavili da će povratna karta bit 20 maraka. I nastane krš na mrežama, u kafanama, po kancelarijama. Od početnih 6, odjednom 20. Ja sve čekam da neko zvanično nešto kaže. I javi se gradonačelnik. Veli, čekaj da ti pročitam…
„Kao gradonačelnik Sarajeva neću dozvoliti da Žičara bude samo za elitu, ona pripada svim građanima Sarajeva, a Trebević je naš najveći park prirode. Pronašli smo rješenje da imamo minimalnu cijenu koja garantira održivi rad Trebevićke žičare, da objekt bude razvojni i da ne moramo dodatno investirati. Dali smo sugestiju da budu diferencirane cijene, i to posebne za bh. građane koje su usklađene s platežnom moći, te cijenu za turiste, koja je opet znatno niža nego u odnosu na slične objekte u Europi.”
E, sad da je tebe pitam. Čemu služi to gradsko vijeće, ako gradonačelnik nešto dozvoljava ili ne dozvoljava? Šta znači, pronašli su rješenje za minimalnu cijenu? Imam ja jednog jarana, njegov komšija je u tom vijeću. Pitam ga ja da pita komšiju šta je bilo na tom sastanku. Kaže taj komšija da žičara uopšte nije bila na dnevnom redu, ali jest bila najavljena prezentacija. Prezantaciju je imo direktor tog javnog preduzeća zaduženog za održavanje žičare. Nakon svega, gradsko vijeće zaključilo da se rasprava na gradskom vijeću transkribuje i pošalje tom preduzeću da se oni prilikom formiranja cijena oslone na tu raspravu. I još taj komšija kaže da vijeće tu nema šta radit, ni da misli ni da predlaže, nego da je taj direktor dio odgovornosti htio skinuti sa sebe konsultujući i vijeće, da bi se u javnosti stekao utisak da i vijeće nešto o tom odlučuje.
To ti se preduzeće zove JP Sarajevo d.o.o. Odem ja na internet, da vidim ko su, šta su. Otvori se stranica, piše: “O nama: JP ‘SARAJEVO’ d.o.o. je preduzeće osnovano sa ciljem upravljanja, zaštite i održavanja objekata Grada Sarajeva i obavljanje komunalnih i ostalih djelatnosti od javnog interesa Grada Sarajeva.” Svega tri linka ima, osim O nama, još Oglasi i tenderi, i Kontakt. Kliknem na JP Sarajevo, opet se otvori o nama: “JP ‘SARAJEVO’ d.o.o. je preduzeće osnovano sa ciljem upravljanja, zaštite i održavanja objekata Grada Sarajeva i obavljanje komunalnih i ostalih djelatnosti od javnog interesa Grada Sarajeva.” Nigdje da vidim ko je to napravio, kada, statut, zaposlene. Jebiga, ako je javno preduzeće, to valjda mora negdje bit. Kliknem na kontakt, nema nijednog imena. Otvori se mapa s adresom, ali od adrese ne vidiš gdje je sjedište na mapi. Kliknem nazad, opet: “JP ‘SARAJEVO’ d.o.o. je preduzeće osnovano sa ciljem upravljanja, zaštite i održavanja objekata Grada Sarajeva i obavljanje komunalnih i ostalih djelatnosti od javnog interesa Grada Sarajeva.”
Znači, otvoriš njihovu stranicu, i jedna rečenica, i ona nepismena. Valjda treba obavljanja komunalnih djelatnosti, ili za obavljanje… I to sad treba da upravlja žičarom. Mislim, sigurno ima negdje ko je to napravio, i zašto, i kada, i kako to radi… Ali ko je toliko besposlen… Šta će ti sajt, i internet, ako za svaku informaciju moraš istraživanje napravit.
Nego, da se ja vratim na ono Gradsko vijeće. Jesi im ti čuo zaključka: da se stenogram uputi tom preduzeću. A što preduzeću, a ne svima nama? Pa jebote, jesmo li i mi grad? Je li 250.000 ljudi grad, ili je to dva tuceta komšija, koji se ni za šta ne pitaju? Što ja moram po fejsbuku čitat od čega zavisi cijena žičare? Što taj gospodin gradonačelnik Skaka nije objavio tu prezentaciju? Umjesto što je odvazio tri rečenice, da on nešto neće dozvolit. Pa što je dozvolio da se priča o tom, bez elaborata, bez računice. Pa ne moraš ekonomiju magistrirat da sabereš plus i minus. Imaš kolko kabina ide u minuti, imaš kolko sati radi dnevno, imaš kolko putnika stane u jednu kabinu, i eto ti plus. I dodaš još prihode od kafane, ako ćeš je otvoriti dole i gore, i od reklame na kabinama, i šta ja znam, od ekstra prihoda, ako neko snima film, ako snima spot…
Kolut trebevičke žičare
A na drugoj strani sabereš koliko struje potrošiš, koliko radnika imaš, koliko rezervni dijelovi koštaju… I eto ti minus. Oduzmeš minus od plusa, vidiš kolko si u minusu, podijeliš taj minus s brojem ljudi, i eto ti cijena karte. I s tim dođeš pred komšije. A oni onda uzmu plajvaz, i čitaju. I ako je fakat 20 maraka, onda oni kažu puno je to, valja dotirat. Odakle. Od poreza na imovinu, naprimjer. Od one elite. Ako su sad 6 miliona od indirektnih poreza, izglasaš da dogodine budu još 6 od direktnih. I onda žičara nije za elitu nego je za sve građane. I ne moraš kartu s pasošem kupovat.
Jest, to bi ja u zakletvu stavio, da ne može niko ni u kakvom vijeću član bit, zastupnik, poslanik, ako neće svaki nacrt i prijedlog i izvještaj s plajvazom pročitat. Ne moš uć na sjednicu ako nisi ništa podvuko, ako nigdje nisi upitnik stavio? Bez toga, jah insan, jah fikus. Nema razlike. Samo što fikus pravi kisik, a vijećnik ga troši.
Duša me boli za ovim gradom, zbog žičare. Za deset minuta može iz smoga među omorike izronit, al ko da gledam da će još sto godina pod fikusima hripat.
piše: Nenad Veličković