Danas, tri, odnosno četiri i po godine nakon svega – sjećate li se uopšte Denisa i Amara. Danas, dok se Sarajevom svako malo zavaljuta poneka bomba, pripuca u ravnomjernim vremenskim razmacima, da li vam je to postalo normalno?
Sinoć, u kasnim satima, u ugostiteljskom objektu u ulici Džemala Bijedića 33, ubijen je Amar Mistrić (23). Nakon što ih nije uslužio, dvadesetdvogodišnji H.A. i V.E., obojica iz Sarajeva, su pucali u Mistrića, nanijevši mu teške povrede koje su se dva sata kasnije u Kliničkom centru Sarajevo pokazale fatalnim.
Ovako je glasila zaprepaščujuća udarna vijest 13. augusta 2009. godine. Bilo je to drugo besmisleno ubistvo koje je potreslo većinu Sarajlija. Prvo se desilo godinu i po dana ranije kada je u tramvaju bez ikakvog razloga do maloljetnog bijesa ubijen Denis Mrnjavac. Nakon Denisove smrti dešavali su se protesti, proradio je bunt građana koji je više-manje jasno izražen višednevnim demonstracijama isprepadanih i ozlojađenih. Političari su tada bili iznenađeni, loše odglumivši zabrinutost tek koliko je bilo potrebno da im glave ostanu na ramenima. Toliko su bili zabrinuti da u godinu i po dana ništa nisu uspjeli učiniti na poboljšanju sigurnosti pa su dvojica debila uspjela ubiti još jednog nedužnog.
Danas, tri, odnosno četiri i po godine nakon svega – sjećate li se uopšte Denisa i Amara. Danas, dok se Sarajevom svako malo zavaljuta poneka bomba, pripuca u ravnomjernim vremenskim razmacima, da li vam je to postalo normalno? Jeste. Prilagođeni ste, a da to vjerovatno niste ni shvatili. Danas se političari više i ne osvrću na vas jer su shvatili da su vas prevaspitali prema svom nahođenju. Danas protesta više nema, a neće ih skoro ni biti jer valjda je svakom i sve dobro, barem dok nekog važnog ne dokači. A i tada, pa ni tada to više neće biti neki bauk. Prilagođavanje u svim segmentima je baš uspjelo, zar ne?
nismo zaboravili, ali koga je briga? nedavno sam pozvala policiju. razlog su bila maloljetna djeca, u dobi od 8 do 12 godina. bila je topla ljetna noc, proslog vikenda. ispred narodnog pozorista smo se malo druzili, a ta djeca, iako preslatka, bila su malo dosadna. nazvala sam policiju, predstavila se, rekla sta je problem, a policija mi je spustila slusalicu. nazvala sam ponovo, ali koristi nema. djecu smo sreli i oko pola dva oko doma armije. mali plavi je rekao da ce me roknuti …