Sjećanje: Želimir Vidović

Istinska ljudska i sportska gromada odlučio ostati uz svoj grad, nadajući se da će se zlo što prije završiti, te da će se u Sarajevu opet igrati fudbal.

Fudbalski klub Sarajevo je sredinom sedamdesetih godina 20. vijeka imalo problema sa desnim bekovima, budući da je dugogodišnji bek Mirsad Fazlagić završio karijeru, a njegova zamjena Anđelko Tešan je bio daleko od forme, koja ga je krajem šezdesetih promovisala u standardnog reprezentativca. U FK Sarajevu su tako bili primorani tražiti nova rješenja, pa je u ljeto 1974. godine iz niželigaša, sarajevske ‘Bosne’, doveden 21-godišnji Želimir Vidović Keli, koji je već u prvim seniorskim sezonama pokazao veliki potencijal.

Od Bosne do reprezentacije

Rođen 17. novembra 1953. godine u Sarajevu. Vrlo brzo se u bordo klubu izborio za status prvotimca, gdje je debitovao 14. augusta 1974. godine, u Kup utakmici protiv ilidžanskog FK Igmana. Već u debitantskoj sezoni upisao je 29 nastupa i zacementirao poziciju bordo ‘dvojke’, dresa kojeg će sa mnogo uspjeha nositi narednih devet godina.

Sjajne igre u dresu FK Sarajeva dovele su Kelija i do reprezentacije, za koju je debitovao 1. februara 1977. godine u prijateljskom duelu sa reprezentacijom Meksika. Tri godine kasnije, u martu 1980. godine, Keli bilježi i drugi nastup za reprezentaciju Jugoslavije.

U sezoni 1979/80, bio je stub odbrane Sarajeva i jedna od najvažnijih karika uspjeha koji je ostvaren, a to je, u tadašnjoj konkurenciji ‘velike četvorke’ bilo sjajno osvajanje drugog mjesta na tabeli i plasman u Kup UEFA. To je bio najznačajniji rezultat još od šampionske titule iz 1967. godine. Međutim, Keli nije imao priliku tu sjajnu sezonu okruniti evropskim nastupima protiv Hamburger SV, budući da je morao otići na obavezno odsluženje vojnog roka.

Odlazak u Austriju

Nakon povratka iz JNA, više se nije mogao nametnuti selektorima reprezentacije, ali je dvije posljednje sezone u bordo dresu, uoči odlaska u inostranstvo, odigrao na najbolji mogući način. Posebno će ostati upamćena utakmica iz marta 1982. godine, na Koševu protiv gradskog rivala FK Željezničara. Bio je to derbi koji je po mnogo čemu ostao upamćen u historiji sarajevskog fudbala. Susret je odigran pred rekordnih 55.000 gledalaca, a to je ujedno bio i prvi put nakon dugo godina da su FK Sarajevo i FK Željezničar bili u vrhu tabele. Kasnije će se ispostaviti da su dva boda koje je Sarajevo osvojilo tog dana bila presudna u borbi za plasman u Kup UEFA. Keli je tog dana naprosto briljirao, tako je najprije u 52. minuti asistirao Safetu Sušiću za izjednačenje, a zatim je i sam, pet minuta kasnije, pogodio mrežu golmana Šujice za pobjedu od 2:1.

Naredne sezone Keliju je bila oproštajna, a ostaće upamćena po najvećem rezultatu Sarajeva u Evropi, plasmanu u osminu finala Kupa UEFA, te po nesretno izgubljenom finalu Kupa Maršala Tita. Nakon devet sezona, u kojima je dres Sarajeva oblačio 241 put, pri tome postigavši 14 golova, u ljeto 1983. godine, Želimir Vidović Keli napušta rodno Sarajevo i odlazi u Austriju gdje potpisuje ugovor sa GAK-om, za kojeg je igrao šest sezona. Poslije toga se oprašta od fudbala, a početkom devesetih se vraća u Sarajevo, ne sluteći šta ga tamo čeka.

Ljudska i sportska gromada

Opsada Sarajeva je zatekla Kelija na Dobrinji, koju nije htio napustiti ni u najtežim danima, a on je kao istinska ljudska i sportska gromada odlučio ostati uz svoj grad, nadajući se da će se zlo što prije završiti, te da će se u Sarajevu opet igrati fudbal. Nažalost, Keli taj dan nije dočekao. Prilikom akcije prebacivanja ranjenika iz okupirane Dobrinje u bolnicu Koševo 17. maja 1992. godine, kola hitne pomoći kojima je upravljao Keli zaustavljena su na kontrolnom punktu, a njemu se od tada gubi svaki trag.

Kelijevi posmrtni ostaci pronađeni su tek 4 godine kasnije na Stupu, skupa sa još tri osobe. Osam godina kasnije, 5. juna 2004. godine, na gradskom groblju Bare pokopani su posmrtni ostaci jedne od najvećih legendi, kako u sportskom, tako i u ljudskom smislu, kojeg su grad i klub Sarajevo ikad imale. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je pokopan skupa sa dresom Sarajeva, jer Keli je volio i živio za svoje Sarajevo.