Tridesetogodišnji Rašo živi s ocem, penzionisanim alkoholičarem u malom gradu. Jedva sastavljaja kraj s krajem, daje privatne časove književnosti tinejdžerkama i vodi misiju na lokalnom…
Ono što ovaj tekst čini bezvremenim je upravo to što on savršeno rezonira sa današnjim vremenom, sa današnjom vlašću i njenim (ne)odnosom spram svojih podanika, sa ulizivačkom sviješću potkazivača i sitnih vlastodržaca, mitom, korupcijom i nesvakidašnjim nepotizmom koji, neuništiv i vremenom nenačet, ostaje isti sad, kao i prije nekoliko stoljeća