Plan je da u narednom periodu snimiti 10.000 životnih priča koje se realiziraju putem metodologije usmene historije.
‘Videoarhiv genocida u BiH služit će kao historijski izvor za buduće mlade generacije, kao i za naučna istraživanja, a kada se snimi 10.000 životnih priča, planirano je da ta svjedočanstva budu dostupna u Memorijalnom centru Potočari, kao i u brojnim muzejima holokausta širom svijeta’, kaže Naida Balić, direktorica produkcije Fondacije Cinema for Peace.
Plan je da u narednom periodu snimiti 10.000 životnih priča koje se realiziraju putem metodologije usmene historije.
‘Usmena historija je u BiH manje razvijena, međutim, iznimno je relevantna, jer kroz usmenu historiju imamo priliku, snimajući životne priče ljudi koji su preživjeli najstravičnije događaje od 1992. do 1995. na području Srebrenice, da historijski dokumentujemo njihova sjećanja i emocije, koji su iznimno značajni za izučavanje historije’, kaže Naida Balić.
Videoiskazi imaju veliki značaj u procesu suočavanja s prošlošću i dostizanjem istine, a rade se isključivo za buduće generacije u historijske svrhe, naučne, istraživačke.
‘Ljudi koji su preživjeli genocid su iznimno svjesni značaja da njihova priča ostaje zapisana kroz usmenu historiju. Većina tih ljudi smatra da treba da se ispriča ono što se desilo – i mi smatramo da niko ne može bolje i tačnije ispričati šta se desilo u tom periodu na području Srebrenice od tih ljudi’, zaključuće Naida Balić.
Cinema for Peace je neprofitna organizacija sa sjedištem u Berlinu, koja ima za cilj podizanje svijesti o globalnim društvenim nejednakostima i nepravdama kroz medij filma.