21. mart: Svjetski dan svega

Perućica je, uz finske šume, jedina prašuma u Evropi. Nalazi se na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.

Pravo da ti kažem, ne znam koji mi je ekvinoks draži. Na ravnodnevnicu mislim. Ne znam jel’ jesenji kad lišće zažuti il’ je ovaj proljetni kad svijet počne da se zeleni. Oba su mi nekako draga jer dan i noć budu istotrajni pa jedno drugom ne ulaze u termine, nit’ se ko može isprsit’ da je – duži. Može se u tom danu svašta i naučiti, ako se učiti hoće.

Nisam bio najsigurniji da li da sve ovo pišem obzirom da je prestupna godina, pa ionako zbunjenu ljudsku vrstu u ovim prestupnim godinama još više da zbunjujem nekim blebetanjima koja baš i nemaju pretjerane veze s dnevnim, političkim, tržišnim, propalim stvarima. A onda mudro skontam da je sve to što sam naumio ispisati ustvari navedeno u jednom datumu. Baš sve što nas raznese, što civilizaciji dohaka. Ne želim zvučati apokaliptično jer još uvijek dišem bez maske, ali…

Paradoks. O, kako volim tu riječ.

Naoko trivijalni razlozi pomjerene svijesti u konstalacijskom okviru praznične euforije natjerali su me da zaronim u more svog dosadašnjeg ljudskog (sa)znanja. Uvjerih se da se čovjek još jednom pokazao čovjekom i u modernom shvatanju svoje poroznosti dopuzao na vrh piramidalne sheme neukosti. Današnji dan je obilježio mnogim tačkama zbog kojih se više nikada neće moći osvrnuti i reći, danas ću odmoriti, a iz prostog razloga što danas valja tugovati ili slaviti, sabirati ili raditi, nuditi i potraživati.

Danas, 21. marta, slavi se bezmalo šest (pre)poznatih, vjerovatno i više, praznika koji su svaki ponaosob od životne važnosti grupi ljudi ili cijelim narodima, a u nekim slučajevima i cijeloj civilizaciji. Danas, 21. marta, što mimo prestupnih godina, zovemo Prvim danom proljeća, ekipa u ćošku obilježava:

21. mart: Dan nezavisnosti Namibije

Nadam se da nije previše optimistična pretpostavka kako zasigurno znate za 50 svjetskih država, dok su ostalo nazivi koji podžahkad prolete ekranom ili programom koji je odabrao Đelo Hadžiselimović.

Šta reći o ovom velikom danu kako za jednu od najmlađih svjetskih država, neustrašivu Namibiju tako i za slobodarske narode Namibije? Možda je umjesto svog palamuda dovoljno navesti osnovne podatke i ponuditi novo ili prošireno znanje o jednoj od oko 194 države svijeta.

Dakle, Namibija je država u južnoj Africi na obali Atlantskog okeana. Graniči s Angolom, Zambijom, Bocvanom i Južnoafričkom Republikom od koje se uspješno odvojila 1990. godine. Od najranijih vremena sušna područja Namibije nastanjuju Bušmani, Damare i Name. U 14. vijeku počinje doseljavanje Bantua sa sjevera. Evropljani ovo područje istražuju tek u 19. vijeku kada je teritorija pala pod upravu Njemačke i postala Jugozapadna Afrika (osim područja luke Walwis Bay koja je bila pod kontrolom Velike Britanije).

Južna Afrika je tokom prvog svjetskog rata okupirala ovu njemačko-britansku koloniju i njom upravljala kao mandatnim područjem Lige naroda sve do drugog svjetskog rata kada je odlučila jednostrano pripojiti svojoj teritoriji. Marksistička gerilska Narodna organizacija Jugozapadne Afrike (SWAPO), 1966. godine inicira rat za nezavisnost područja nazvanog Namibija. Južnoafrička Republika tek 1988. godine pristaje, u skladu s mirovnim planom Ujedinjenih nacija, okončati svoju upravu, a Namibija konačno dobija nezavisnost. Nakon sticanja nezavisnosti 1990. godine, Namibija četiri godine kasnije vraća i luku Walwis Bay. Ako vam naumpadne skoknuti do Namibije, bujrum. Super je » namibiatourism.com.na

21. mart: Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije

Svi smo mi, svaki/a od nas smo crnčuge ili bjelčuge ili žutalji. Svako na svoj način. Ne sekirajte se zalud i ne mislite da ste išta bolji. Podozrenje vas izdaje.

Obožavam značajne datume o kojima čovjek slavi čovjeka zato što ga čovjek diskriminiše jer je čovjek. E, takav je i 21. mart, Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije, i osim što ga obožavam, mogu ustvrditi da se danas, u 2012. godini, u 21. vijeku u vremenu interneta i svakojakih čuda, stanje s međuljudskim, posebno međurasnim odnosima nevjerovatno mnogo promijenilo. U odnosu na sto godina ranije.

Danas, barem zvanično, nema robovanja, zanimanja nekad predodređenog za ljude “tamnije puti”, koji su udarnički bez dostatne hrane i vode, bez higijenskih uslova, bez sindikalne nezaštićeni, radili od jutra do sutra. Robovlasništvo je, kažu, stvar daleke prošlosti, i danas ne postoje “crnci” koji su doprinosili povećanju obima stomačine ulojenog gazde (popularno robovlasnik). Potomci ulojenog gazde danas sjede iza visokih zidina istoimenih ulica (op. aut. Wall Street) i nariču nad krizom do koje su sami doveli kad su odlučili u roblje uključiti i ostatak čovječanstva, pa se svakobojna put izmiješa i dovede do apsurda rasnu netrpeljivost. I pored apsurda, ni danas kod neinformisanih nije teško naići na nju. Ih, da je samo kod neinformisanih.

Uglavnom, danas se učimo kako da “trpimo” rasu kontra naše pa gledajte da odvojite krajcaru više za “firaunčića” na semaforu koji vam uneređuje šajbu. Pokušajte da se danas ne rugate gazdi kineske prodavnice i da ga ne pljunete jer je glupi Kinez. Ne znate ili zanemarujete činjenicu da je civilizacija kojoj pripada vaš – brat čovjek, pa još Kinez, starija od svih naših guzica zajedno. No, to u današnjem vremenu bankomata i “arapskog proljeća” ne znači ništa, ako je ikad ikome išta značilo. Jer istorija nas ne zanima, samo sebi smo važni i kunemo se u naš trenutak i svoju budućnost do koje nikako da dođemo iako nam je obećava ko stigne, a sami da je stvorimo nećemo jer, vidi vraga, imamo svoju slavnu prošlost. Rekoh li ja da mi je paradoks omiljena riječ?

21. mart: Svjetski dan Down sindroma

Treba li posebno isticati kako Bosna i Hercegovina ne spada među zemlje gdje je briga o djeci s Down sindromom adekvatna?

Kad smo već kod diskriminacije, zgodno se potrefilo da se danas obilježava i dan onih koji su u velikoj mjeri obespravljene, a zove ih se superkul imenom DownSy. Kao i većina ovakvih datuma i ovaj, predviđen za podsjećanje na specifičnu skupinu ljudi, jeste sam po sebi licemjeran, ali kako nismo odmakli dalje od onog što jesmo, jedino nam preostaje da iskoristimo ono što jesmo na što je bolje mogući način i (kao) podignemo svijest o nekome ili nečemu.

Šta je DownSy i “prenosi li se dodirom”? U jezgri svake somatske ćelije čovjeka nalazi se 46 hromozoma. Taj broj hromozoma je diploidan (2n), nastao je spajanjem u gametima haploidnog (n) broja hromozoma, tako da u svakom, od ukupno 23 para hromozoma, jedan potiče od oca, a drugi od majke. Down sindrom je hromozomski poremećaj kod kojeg se radi o nejednakosti broja hromozoma, odnosno o prisustvu jednog hromozoma (ili njegovog dijela) više, a konkretno se radi o hromozomu 21. Geni koji su smješteni na dodatnom hromozomu odgovorni su za niz razvojnih poremećaja koji se mogu vidjeti kod djece s Dow sindromom. Zbog toga oni pokazuju tjelesne posebnosti, koje ih razlikuju od svih drugih članova njihove porodice, ali ih čine međusobno sličnima. Većina ovih posebnosti nije značajna za život djeteta, ne šteti razvoju niti zdravlju, niti ih značajno čini drugačijima od djece bez Down sindroma. Urođene anomalije, iako se javljaju u većem procentu u djece s Down sindromom, javljaju se i kod druge djece sa ili bez teškoća u razvoju. Zato je svako novorođenče u prvom redu dijete koje treba i s pravom očekuje puno ljubavi, njege i pažnje.

Djeca s Down sindromom ranije nisu imala adekvatnu medicinsku zaštitu i ona se svodila samo na pružanje najnužnijih zdravstvenih usluga. Infekcije, srčane anomalije, manjak hormona, promjene na kostima, zglobovima, mišićima, smetnje vida ili sluha, teškoće govora nisu rješavani na zadovoljavajući način. U današnjim uslovima u većini zemalja svijeta situacija se popravila i u zdravstvenoj zaštiti i u pedagoškom radu s djecom s Down sindromom.

O isprepadanosti neinformisanog stanovnika Bosne i Hercegovine suvišno je govoriti, pa bi možda neka od 12 hiljada postojećih Nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini u pauzama pranja novca mogla da se aktivinije pozabavi i ovim problemom kako ne bismo vrištali kad pored nas prođe DownSy.

21. mart: Norwuz – Perzijska Nova godine

Ma, nema ga koji će da ti zabrani da slaviš svoj praznik. Ma šta praznik, prazničinu, ba!

Norooz, The Persian New YearNe daju im za pravo pa izađoše na ulicu i pobiše se s policijom. Kažu ima i mrtvih. Rasplakaše Istanbul, jug Turske u plamenu. Oni hoće da slave, a ne daju im. Odluka je pala – ako ne može slavlje onda može da se lomim. “Ako ja neću slaviti onda ćemo svi plakati,” pomisli prosječan slavljenik Norwuza u Turskoj gdje ih tradicionalno ne mogu smislit’, a sad su došli do nove prilike da se opet uzjašu i uzajamno jedni drugima dokažu kako uvijek može vatrenije, ubitačnije, suznije i gluplje. A mogli su bolje. Ipak je Norwuz. Iako je došla Nova godina sobom ništa ne donese u glave glupih slavljenika i ovih što se protive slavlju. Daleko bilo, nisu samo oni glupi na cijelome svijetu ali su najaktuelniji jer se evo pobiše oko datuma. Pa, ljudi moji. Ustvari – Pa da, oni i jesu samo ljudi.

Oko čega se biju? Oko Norwuza. Šta je Norwuz? Norwuz slave svi iranski i drugi narodi usko vezani uz iransku kulturu. Običaj slavljenja Norwuza proširio se na mnoge krajeve svijeta, uključujući dijelove centralne i južne Azije, sjeverozapadne Kine, poluostrvo Krim i Balkan. Norwuz, prema iranskom kalendaru, označava prvi dan proljeća i početak godine. Obilježavanje Novruza datira prije islamskog razdoblja, a korjene vuče iz doba antičkog Irana. To je važan zoroastrijski praznik koji ima veliko značenje među modernim zoroastrijcima u Iranu. Trenutak kada Sunce ekliptički presijeca nebeski ekvator precizno se izračunavaju svake godine, a običaj u iranskim porodicama je okupljanje i posmatranje tog događaja. Norwuz se prvi put spominje u perzijskim zapisima u 2. vijeku prijue nove ere, ali obilježavan je još u doba vladavine iranske dinastije Ahemenida (648.-330. pr. Kr.), kada su narodi iz brojnih satrapija Perzijskog carstva dolazili predati darove perzijskom vladaru. Simbolika Norwuza prikazana je na reljefima Darijeve apadane u Perzepolisu, na kojima lav proždire bika.

21. mart: Svjetski dan zaštite šuma

Perućica je, uz finske šume, jedina prašuma u Evropi. Nalazi se na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.

Pozdrav iz Perućice (Nacionalni park Sutjeska) — Pozdrav iz Perućice (NP Sutjeska)

Danas je i Svjetski dan šuma. Ili Međunarodni dan šuma. Na kojem jeziku se, od konstitutivna tri, piše “svjetski”, a na kojem “međunarodni”. Hm, baš ću da pogledam. Da ne dramim, neću teoretisati o šumama i njihovom sastavu i koječemu. Sad ću se prisjetiti šuštanja opalog lišća koje je poslije protekle jeseni prekrio snijeg pa se po topljenju bijelog pokrivača i prirodno đubrivo razbucalo i krenulo u osvajanje tla. Onako, dubinksi. Ono što još nije stiglo, što je ostalo, bezbrižnom šetaču kroz šumicu svira najljepšu muziku koju tek slavuji nadmašiti mogu.

Svira se šuškava tišina i ovog proljeća, pa (obavezno provjeriti da li je područje deminirano) ne bilo vam mrsko zaputite se, prošetajte, uznemirite te male svemire pod svojim nogama i osjećajte se kao da gazite oblacima. Oslobodite misli i udahnite čist kiseonik. Na kiseoniku su nastajala najveća djela civilizacije. Na kiseoniku su pisane najljepše pjesme, što nas dovodi do konačnog praznika za danas…

21. mart: Svjetski dan pjesništva

Mevlana Dželaludin Rumi (1207 – 1273) bio je turski sufi, perzijski pjesnik, učenik prava, teolog i učitelj tasavufa. Rođen je Balkhu, gradu u današnjem Afganistanu, a umro je u Konyi, današnja Turska. Dobio je ime “Rumi” jer je život proveo u Rumu, današnja srednja Anadolija.

Ovo bi moglo da se protumači kao nešto za kraj. A i nije im vala čemu ovaj dan i ne znam čemu slavljenje “čuđenja u svijetu”. Posebno mi nije jasno u domaćim nam uslovima gdje se adekvatno čudimo svemu i svačemu kao da je prvi put, a odavno prvenca vidjeli nismo.

Ubij me ako znam šta je Pjesništvo i čemu to služi al’ garant ima neke veze s pjesnicima i s izlaganjem u kiticama i rimama. Umjesto da se pravdam što ne znam definiciju ja ću izrecitovat’ prvo što mi padne na pamet, a otkad sam na udisaju susreo Rumija, on mi posta i osta konačni izlagač Misli te ću ga sa ogromnim zadovoljstvom citirati u ne znam baš koliko dobrom (ali razumljivom) prevodu. Šuti, trpi i uživaj ako ti je ćeif. Ako nije, ne znam ni što si dolazio/la.

Only Breath (Rumi), recituje: Coleman BarksNisam Hrišćanin ili Jevrej ili Musliman, niti Hindus
Budist, sufi ili zen. Niti jedna religija